„Knez Miškin šahovskog carstva“
O životu i stvaralaštvu majstora Seleznjeva
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007.
Pred rat
Krajem 1937. i početkom 1938. godine u Donbasu je boravio velemajstor Grigorij Jakovljevič Levenfiš. Držao je predavanja i simultanke u pionirskim domovima, na rudnicima, u fabrikama i na gradilištima. U svojim memoarima napisao je:
„Zapanjilo me ogromno interesovanje za šah u ukrajinskoj ložionici Sovjetskog Saveza – Donbasu. U gradovima, pa čak i u malim rudarskim naseljima, moji nastupi su redovno okupljali brojnu publiku.“
Grigorij Levenfiš
U večernjim novinama „Staljinski radnik“ objavljeno je da je u tadašnjem Staljinu prvi susret održan 30. januara 1938. godine u prostorijama Kluba naučnih radnika. Okupilo se više od 250 ljubitelja šaha.
Gost je govorio o svom meču sa Mihailom Botvinikom za titulu apsolutnog prvaka Sovjetskog Saveza, demonstrirao partije i odgovarao na brojna pitanja prisutnih.
Nakon toga održana je simultanka na 30 tabli. Među učesnicima koji su igrali protiv velemajstora bili su profesori Industrijskog instituta (ranije Rudarski institut, kasnije Politehnički institut, a danas Nacionalni tehnički univerzitet) Gorbačov i Platonov, kao i studenti tog fakulteta.
Gost je simultanku započeo partijom protiv studenta Agareva, prvaka oblasti iz 1934. godine, a prvu pobjedu nad velemajstorom ostvario je student Georgij Žiharev, koji je igrao na 19. tabli. Zahvaljujući lijepoj kombinaciji uspio je da osvoji damu. ♟️
Simultanka je završena kasno u noć. Grigorij Jakovljevič Levenfiš dobio je 20 partija, izgubio šest, a četiri završio remijem.
Pored Žihareva, pobjede su ostvarili i Drevnjak, Levin, Boguslavski, Ognivčuk i Trofimovič. Remizirali su Petrosjan (prezimenjak budućeg svjetskog prvaka), Samohin, Giršman i Zajarni.
Sljedećeg dana gost je održao predavanje o revanš-meču za prvenstvo svijeta između Maksa Evea i Aleksandra Aljehina, a zatim se u Klubu „Lenjin“ susreo sa šahistima metalurškog zavoda. Od 30 partija velemajstor je dobio 25, tri su završene remijem, a u dvije su slavili ljubitelji šaha.
Dana 1. februara 1938. godine prvak Sovjetskog Saveza posjetio je mlade šahiste Doma pionira. Prvi je partiju protiv velemajstora dobio učenik devetog razreda Srednje škole br. 25 Vladimir Kravcov, a drugi učenik desetog razreda Srednje škole br. 3 Suren Arutjunjan. Zatim je snažnim napadom na kraljevom krilu primorao velemajstora na predaju učenik desetog razreda Srednje škole br. 1 Jurij Košer.
Pobjede su ostvarili i Fjodor Filipjev i Rafail Rabinovič. Remijem je svoju partiju završila učenica Prve škole, buduća dvostruka prvakinja Ukrajine Nina Rusinkevič. Neriješenim ishodom završile su se još četiri partije. Preostalih dvadeset Levenfiš je dobio.
Prvak Sovjetskog Saveza razgovarao je sa aktivistima gradskog šahovskog pokreta i susreo se sa majstorom Aleksejem Seleznjevom.
— Alekseje Sergejeviču — obratio se gost maestru. — Nas dvojica se poznajemo više od četvrt vijeka. Kako živiš? Zašto se ne javljaš?
— Kakav je to život ovdje, u zabiti, Grigorije Jakovljeviču! Otkako su me 1927. protjerali iz Moskve, ne dozvoljavaju mi da se vratim!
— U današnje vrijeme možda je i bolje biti dalje od prijestonice… U redakciji časopisa „Šahmati v SSSR“ došlo je do promjena. Potrebno je intenzivirati šahovski rad, objavljivati više šahovske literature. Zašto ne bi pripremio za štampu zbirku svojih studija, uključivši i stare radove i nova ostvarenja?
— Ne znam da li bih se svih studija sjetio? Nikada nisam razmišljao o tome.
— Mogu se pregledati stare novine i časopisi. Uostalom, i Laskerova knjiga, ona ista na njemačkom jeziku, objavljena 1919. godine u Berlinu, sadrži 35 tvojih studija.
— A ko će objaviti takvu zbirku?
— Dogovoriću se sa izdavačkom kućom „Fizička kultura i sport“, neka je uvrste u plan za 1939. godinu. Mislim da neće biti problema, ali rukopis mora biti pripremljen do kraja ove godine.
— Treba razmisliti.
Grigorij Levenfiš vratio se u Moskvu, a ubrzo je na adresu Staljinskog oblasnog savjeta za fizičku kulturu stiglo zvanično pismo u kojem je predloženo da se za štampu pripremi zbirka šahovskih studija majstora Alekseja Seleznjeva. Pošto je u pismu bilo navedeno da je „sve usaglašeno na najvišem nivou“, sportski rukovodioci su se uznemirili. Majstor Seleznjev bio je pozvan i strogo upozoren. Za rad mu je dodijeljena posebna prostorija u sportskom komitetu i praktično je bio primoran da svakodnevno dolazi tamo kao na posao.
U Oblasnoj biblioteci „Krupska“ pronađeni su kompleti starih novina još iz predrevolucionarnog perioda. Nešto materijala dopremljeno je iz Harkova: njemački i holandski šahovski časopisi iz perioda 1918–1922.
Novi posao potpuno je zaokupio Seleznjeva. Prestao je da pije, uspješno je obnovio sjećanje na svoja rana ostvarenja, doradio niz do tada neobjavljenih studija, pa čak pripremio i nekoliko novih.
Do kraja 1938. godine zbirka je u gruboj verziji bila završena. Međutim, nije uvrštena u izdavački plan za 1939. godinu. Tek 1940. knjiga je odštampana:
A. S. Seleznjev, „100 šahovskih studija“, Državno izdavačko preduzeće „Fizička kultura i sport“, Moskva – Lenjingrad, 1940. godine. Tiraž: 3.000 primjeraka.
Danas je to izdanje postalo prava bibliografska rijetkost, jer je poslije rata veći dio tiraža uništen.
(Kompletna knjiga Alekseja Seleznjeva objavljena je u ovom izdanju.)
…Pred Veliki otadžbinski rat šahovski život u Staljinu bio je u usponu. Čest gost ovdje bio je majstor sporta iz Rostova na Donu Igor Bondarevski. Nastupajući van konkurencije na prvenstvima Staljinske oblasti, redovno je osvajao prva mjesta i mnogo se družio sa lokalnim šahistima.
Dvadesetsedmogodišnji Bondarevski odnosio se s poštovanjem prema pedesetdvogodišnjem majstoru Alekseju Seleznjevu, ali je, očigledno, smatrao da od iskusnog šahovskog veterana više ne može naučiti ništa novo i korisno.
Međutim, lokalna omladina je stizala na velika vrata. Učenik Apolinarija Nikolajeviča Gajevskog, Jurij Saharov, 1941. godine postao je prvak oblasti, nadmašivši sve iskusne rivale.
Godine 1946. Jurij Saharov ponovo je osvojio titulu prvaka oblasti, a dvije godine kasnije preselio se u Kijev, gdje je 1951. godine stekao zvanje majstora sporta.
Jurij Nikolajevič Saharov dva puta je bio prvak Ukrajine, nastupao je u finalima prvenstava SSSR-a, stekao titulu međunarodnog majstora i dva puta postao ekipni prvak svijeta u dopisnom šahu. ♟️
(Nastaviće se)