„Knez Miškin šahovskog carstva“
O životu i stvaralaštvu majstora Seleznjeva
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007
Donbas, rudarski moj Donbas!
Stalino je pozvalo maestra
Dakle, krajem 1928. godine majstoru Seleznjevu obratili su se predstavnici sportskih organizacija Stalinskog okruga (tada u Ukrajini još nije bilo oblasti, već je čitava teritorija bila podijeljena na 41 okrug). Predložili su maestru da se preseli u okružni centar, uz obezbijeđen stambeni prostor i radno mjesto instruktora šaha.
Sportske rukovodioce bilo je lako razumjeti: od njih su se tražili uspjesi na takmičenjima različitog ranga, visoki plasmani na prvenstvima, uključujući i šahovska, kojima se u to vrijeme poklanjala posebna pažnja. Zemljom su odjekivale parole koje je promovisao Nikolaj Krilenko: „Šah u mase!“, „Šah je oruđe proleterske kulture!“
Talente je trebalo razvijati i pažljivo pripremati. A tu je bio pravi majstor, pobjednik prvenstva republike iz 1927. godine, izuzetno iskusan šahista. Mogao je i sam uspješno nastupati, pripremati ekipu i vaspitavati mlade naraštaje.
Tako su razmišljali lokalni sportski radnici, koji su gledali kako Seleznjev lako pobjeđuje najbolje šahiste okruga i kako samouvjereno održava simultanke, uključujući i one bez gledanja u tablu.
Da se šahovski život u ugljenom kraju dvadesetih godina prošlog vijeka ubrzano razvijao, svjedoče i zapisi iz tadašnjih šahovskih časopisa.
STALINO (Donbas). U gradu postoji više sindikalnih šahovskih klubova, a najjačim se smatra klub sovjetskih trgovačkih službenika „Dzeržinski“, koji broji oko 70 članova. U nedavno završenom turniru pobjednik je bio A. Belkin, a za njim Simanovski. Izlaze zidne novine. Ovih dana počinje masovni turnir.
Krajem februara na rudniku „Vetka“ održan je turnir rudničkih komiteta Stalinskog okruga (u čitavoj Ukrajini održano je ukupno pet takvih turnira). Prvo mjesto osvojio je Nikoljski, drugo Panpura i tako dalje. Prva tri plasirana učesnika putuju na rudarski turnir u Harkov, koji počinje 10. marta.
(„Šahovski listak“, br. 15, 1927. godine)
STALINO (Donbas). U čitavom okrugu održani su šahovski i damski turniri rudničkih komiteta Sindikata rudarskih radnika. Pobjednici su stekli pravo nastupa na okružnim šahovskim i damskim prvenstvima.
Šahovski turnir održan je u Čistjakovu i završen je pobjedom Nikoljskog.
U februaru je u samom gradu održano više ekipnih susreta:
- Reprezentacija grada – Klub „Lenjin“
- Putilovka – Klub „Lenjin“
- Rudarski institut – Klub „Lenjin“
- Medicinsko-sanitarni radnici – Putilovka
Na taj način šahovsko-damski rad poprima masovni karakter.
Po treći put u Stalinu gostovao je majstor Seleznjev. Simultanka koju je održao u Rudarskom institutu završena je rezultatom +18 −3 =2.
Predviđeni su i novi nastupi.
Rukovođenje šahovsko-damskim životom koncentrisano je isključivo u Okružnom savjetu za fizičku kulturu (OSFK). Šahovska sekcija ima stalno zaposlenog instruktora, kao i nekoliko instruktora na terenu.
(„64. Šah i dame u radničkom klubu“, broj 15, 1928. godine).
STALINO (Donbas). Dana 11. marta počelo je gradsko prvenstvo u šahu, za koje je uspjelo da okupi sve najbolje šahiste grada. Ukupno učestvuje 17 igrača.
Partije se igraju tri puta sedmično. Poslije sedmog kola u vođstvu je Goldovski sa učinkom 5 poena iz 5 partija. Za njim slijede Urbanovski, Nemcev i Olšvanger.
Od 17. do 20. marta u gradu je održan okružni međusindikalni šahovski turnir, koji je organizovao Stalinski okružni savjet sindikata (uprkos tome što pri Harkovskom okružnom odjeljenju nije postojala šahovska komisija).
Na turniru je igralo 14 učesnika, podijeljenih u dvije grupe. Po tri prvoplasirana iz svake grupe plasirala su se u finale, čiji su rezultati prikazani u tabeli.
Nedostatak turnira bio je u tome što se igrao prebrzim tempom – čak po dva, a ponekad i tri kola dnevno.
(„64. Šah i dame u radničkom klubu“, broj 18, 1928. godine).
Godine 1927. u Stalinu je održan masovni šahovski turnir sa 130 učesnika, na kojem je pobijedio A. Ginzburg. Godine 1928. pri Stalinskom okružnom savjetu za fizičku kulturu osnovana je šahovsko-damska sekcija. Za njenog odgovornog sekretara imenovan je Grigorij Šer.
Ukratko, kada je krajem 1928. godine majstoru Seleznjovu ponuđeno da se preseli u Stalino, on je pristao.
– Oleksa Sergejeviču, a možda biste se nastanili u Čistjakovu? – upitao je maestra njegov vjerni pratilac Grigorij Zaharčenko. – Vodili biste se kao instruktor za fizičku kulturu i sport pri rudniku, kao što je predlagao direktor. Plata bi bila u rangu rudarske. A obećali su vam i stan u novoj dvospratnoj zgradi.
Stara Juzovka
– Sve je to dobro, Griša, ali Čistjakovo je ipak naselje, tamo bi čovjek umro od dosade – odgovarao je Seleznjev. – Osim toga, prašnjavo je, bez zelenila, bez kulturnog života i društva. A Stalino je grad, okružni centar. Tamo saobraćaju tramvaji, radi sopstvena radio-stanica, izlaze novine, a nedavno je tamo čak boravio i američki pisac Teodor Drajzer – da, baš onaj koji je napisao „Sestru Keri“, „Finansijera“, „Titan“ i „Američku tragediju“.
– A kako su me samo srdačno dočekali u Rudarskom institutu! Veoma prijatno sam razgovarao sa tamošnjim profesorima. I sam vidiš da me u Harkovu ne cijene, ne obezbjeđuju mi ni posao koji volim ni stan. A u Stalinu mi odmah nude stan i mjesto instruktora pri okružnom sportskom komitetu.
Početkom 1929. godine Aleksej Seleznjev preselio se u Stalino. U prvim mjesecima s velikim entuzijazmom prihvatio se posla. Organizovao je rad čak u tri šahovska kluba – u Rudarskom institutu, na Metalurškom zavodu i u rudniku „Centralna“. Osim toga, držao je predavanja i simultanke u raznim fiskulturnim kolektivima i obrazovnim ustanovama.
U početku je Aleksej Seleznjev živio u Aleksandrovskoj slobodi, u dvosobnom stanu zgrade podignute prije revolucije. Bila je to čvrsta i kvalitetna kuća sa osam stanova, pećnim grijanjem i djelimičnim komunalnim pogodnostima.
Prednost je bila u tome što se odatle do centra grada moglo stići pješice za dvadesetak minuta. Naselja Smoljanka, Vetka, Putilovka, Rikovka, Lidijevka, Bose, Rutčenkovo i druga, koja su ulazila u sastav grada, nalazila su se od pet do dvadeset kilometara od centra.
Seleznjevljev stan nalazio se doslovno pored Metalurškog zavoda „Staljin“, pa je majstor, sasvim prirodno, najčešće boravio upravo u tom preduzeću. S velikim entuzijazmom radio je s mladim radnicima fabrike i uspio je da od uprave izdejstvuje prostorije za šahovski klub. Vremenom je klub dobio mjesto u Domu kulture zavoda, jednoj od najznačajnijih kulturnih ustanova prijestonice Donbasa.
(Nastaviće se)