Davno je to bilo. Mnogo je vode proteklo od tada, ali sjećanje čuva tužne izvještaje iz onih dana kada se dogodilo nešto strašno – 18. februara 1911. godine vijest o svirepom ubistvu Hermana Jakovljeviča i Natalije Jefimovne munjevito se proširila cijelim Rostovom.
U jutarnjem izdanju novina „Priazovski kraj“ od 19. februara bile su dvije glavne teme: 50. godišnjica Velike reforme cara Aleksandra II i… ubistvo supružnika na imanju Kuksa, u Temernickoj ulici.
„Cijeli grad juče je od ranog jutra bio potresen glasinom koja se širila brzinom munje o svirepom ubistvu ovdašnjih poznatih supružnika Tartakover, vlasnika velike prodavnice galanterijske robe „Konkurencija“, u Boljšoj Sadovoj ulici, na broju 59.
Zločin je počinjen u noći između 17. i 18. februara. Zločinci su prodrli u stan Tartakoverovih, na imanju Kuksa, u Temernickoj ulici, blizu ugla Saborne uličice, na broju 80, smješten u trećem spratu zgrade u dvorištu. Supružnici Tartakover tada su spavali, a spavala je i njihova posluga, smještena u kuhinji…
Preminuli supružnici Tartakover imali su oko 60 godina. Imali su sinove i kćeri. Posljednjih godina supružnici su živjeli usamljeno. Nijedno od njihove djece trenutno nije bilo u Rostovu: sinovi su živjeli u inostranstvu, a dvije kćeri, od kojih je starija bila udata, nalazile su se u ruskim prijestonicama. Djeci Tartakoverovih juče su telegramom poslate vijesti o onome što se dogodilo…“
Vijest o tragediji u Rostovu proširila se cijelom zemljom, ne samo putem lokalnih već i brojnih ruskih novina.
Šest dana kasnije, 24. februara, Savielly je sa bratom i sestrama stigao u Rostov. Istog dana, kao i 25. februara, održane su sahrane, odvojeno – na jevrejskom i luteranskom groblju. Do tog trenutka policija je već uhapsila sve pljačkaše i ubice – ispostavilo se da ih je bilo petoro – u različitim djelovima grada. Ovoga puta, za razliku od užasavajućeg jevrejskog pogroma iz 1905. godine, rostovski detektivi reagovali su brzo i profesionalno.
Čitav vijek odricanja,
i suza i rada!
Za koga? Za djecu
što bezbrižno živješe
u tuđinskim krajevima.
A ponekad upitam:
Je li vam lako, starima?
Odgovaraju: Naravno.
Vratio sam se kući pred zoru.
Uzeo sam i otvorio
telegram:
Vaši roditelji su ubijeni.
Doletio sam. Sahranio ih.
Nad dvije krvave rake
na mojoj savjesti
pritisle su me
gvozdene ploče.
Ove stihove, od kojih zastaje dah i koji kao da pred očima oslikavaju čitav prizor, napisao je ruski pjesnik, pisac, prevodilac i istaknuti šahista Savielly Grigorjević Tartakover (1887–1956).
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)