Među najboljima
Tokom tridesetih godina Rauzer je pripadao krugu najjačih sovjetskih majstora. Njegovu igru odlikovala je beskompromisnost: nije volio remije i uvijek je težio oštroj, napadačkoj borbi.
Bio je dvostruki prvak Ukrajine, 1927. i 1933. godine.
Prvu titulu osvojio je u Kijevu sa samo devetnaest godina, podijelivši prvo i drugo mjesto s iskusnim Aleksejem Seleznjovom. U dodatnom meču Rauzer je pobijedio. Šest godina kasnije ponovio je uspjeh, samostalno osvojivši prvenstvo republike i nadmašivši najjače ukrajinske majstore.
Između ta dva uspjeha, 1929. godine, na četvrtom prvenstvu SSSR-a stekao je zvanje majstora sporta SSSR-a.
Godine 1934. preselio se u Lenjingrad, jedan od glavnih šahovskih centara zemlje, gdje je 1936. odmah zauzeo drugo mjesto na gradskom prvenstvu.
Vrh ledenog brijega
Prvenstvo SSSR-a 1933. godine predstavljalo je vrhunac njegove praktične karijere. Rauzer je podijelio šesto do osmo mjesto s takvim igračima kao što su Ilja Kan i Petar Dubinin. Međutim, najznačajnije je bilo to što je nanio iznenađujuće poraze velemajstoru Grigoriju Levenfišu i budućem svjetskom prvaku Mihailu Botviniku.
Botvinik se kasnije prisjećao da ga je Rauzer nadigrao u složenoj završnici, demonstrirajući izuzetno visoku tehničku vještinu.
Poredak nakon 12 kola:
Botvinik – 10,5; Rauzer – 8,5; Levenfiš – 8; Alatorcev, Lisicin, Rabinovič i Čehover – po 7,5; Romanovski i Savicki – po 7; Bogatirčuk i Kan – po 6,5; Sorokin – 6; Verlinski i Judovič – po 5,5; Goglidze i Rjumin – po 4; Frejman – 3,5; Zubarev – 3; Duz-Hotimirski – 2,5; Kirilov – 2.
Levenfiš je o Rauzeru napisao:
„Rauzer je veliki poznavalac teorije i raspolaže brojnim novitetima iz sopstvene pripreme. Dobro razumije poziciju i solidan je taktičar. Mogao je da zauzme još bolje mjesto, ali je posustao na kraju turnira, ne izdržavši dugotrajno naprezanje.“
Opsjednut jednom idejom
Prema sjećanjima savremenika, među kojima je bio i velemajstor Grigorij Levenfiš, mladi Rauzer imao je „anđeosko lice“, djelovao je naivno i pomalo djetinjasto neobično.
Bio je izuzetno osjetljiv na sitnice iz svakodnevnog života i vjerovao je da svaka pojedinost može uticati na njegovu igru. Na turnirima je znao da analizira pozicije i po šesnaest sati dnevno.
Rauzer je bio opsjednut idejom da prvi potez bijelih, 1. e4, uz savršenu igru matematički vodi do pobjede. Njegova otkrića u teoriji otvaranja bila su decenijama ispred svog vremena.
Ništa ne prolazi bez posljedica
Fanatičan i iscrpljujući rad za šahovskom tablom, bez odgovarajućeg odmora, nije prošao bez posljedica po njegov nervni sistem. Osobine njegovog karaktera postepeno su prerasle u ozbiljan psihički poremećaj.
Trenerka buduće svjetske prvakinje
Kada je počeo Veliki otadžbinski rat, Vsevolod Rauzer nalazio se na liječenju u bolnici u opkoljenom gradu. Bespomoćan i iscrpljen bolešću, našao se u užasnim uslovima lenjingradske blokade.
Ljudmila Rudenko takođe je tada živjela u Lenjingradu. Krajem tridesetih godina, kada je Rauzer već bolovao, ali je još mogao da radi, postao je njen trener.
Rauzer joj je prenio duboko razumijevanje dinamike i otvorenih pozicija. Ta priprema postavila je temelje njenih budućih uspjeha.
Njegova učenica uspjela je da preživi blokadu i evakuaciju, postane svjetska prvakinja i doživi duboku starost. Preminula je 1986. godine, u 81. godini života.
Njena sudbina bila je nastavak šahovskih ideja koje je Rauzer, nažalost, sam nije stigao da razvije do kraja.
Došavši do uvjerenja
Svojim teorijskim istraživanjima Rauzer je želio da dokaže da je 1. e4 bolje od 1. d4.
Do tog uvjerenja došao je nakon analize svojih partija sa sedmog prvenstva SSSR-a, održanog u Moskvi 1931. godine. U svim partijama u kojima je igrao bijelim figurama otvarao je potezom 1. d4. Nakon, kako je sam rekao, „mučnog niza remija“ (citirano kod Soltisa, str. 93), odlučio je da pređe na 1. e4.
Međutim, statistika iz baze Mega Database pokazuje da je Rauzer na prvenstvu SSSR-a 1931. godine, igrajući bijelim figurama, ostvario pet pobjeda u deset partija, tri remija i dva poraza.
Već 1932. godine, na meču gradskih reprezentacija Lenjingrada i Kijeva, Rauzer je počeo da primjenjuje 1. e4.
Njegovo uvjerenje da je 1. e4 bolje od 1. d4 podstaklo ga je na izuzetno plodna teorijska istraživanja i donijelo šahovskom svijetu niz novih, sjajnih ideja.
Odavanje priznanja
Osim napada koji nosi njegovo ime — Rauzerovog napada — pronašao je brojne nove ideje protiv francuske i španske partije, kao i različitih sistema sicilijanske odbrane.
Vrijedi pomenuti da je bio jedan od prvih šahista koji su isprobavali rane, agresivne sisteme bijelih protiv Zmajeve varijante sicilijanske odbrane.
Dok god ih se sjećamo, oni su živi…
(Kraj)