Moskva, 2005.
Vasilij Smislov
Sedmi svjetski prvak Vasilij Smislov naučio je da igra šah sa šest godina. Ovoj drevnoj i mudroj igri naučio ga je njegov otac, snažan moskovski šahista.
„Od samog početka usadio mi je ljubav prema takozvanim ‘jednostavnim’ pozicijama, u kojima učestvuje mali broj figura“, prisjećao se kasnije Vasilij Vasiljevič Smislov.
„Upravo takve pozicije omogućavaju neiskusnom šahisti ne samo da razumije, već i da duboko osjeti za šta je svaka figura sposobna. Ne znam, možda pomalo precjenjujem tu okolnost, ali ipak sam sklon da mislim da je ona odigrala važnu ulogu u mom formiranju kao šahiste. Jer nije teško zapamtiti kako se figure kreću, ali je mnogo teže i mnogo važnije osjetiti njihove osobine, njihovu snagu i slabost u različitim situacijama na tabli, granice njihovih mogućnosti, šta ‘vole’, a šta ‘ne vole’ i kako se ponašaju u raznim zapletima svoje šahovske sudbine.
Kasnije, kada šahista ovlada tehnikom igre i stekne neophodna znanja — a to je dostupno svakome — takvo ‘uzajamno razumijevanje’ između njega i figura koje vodi svojom rukom oslobodiće njegovu misao i omogućiti mu da vidi ono što često ostaje skriveno čistoj logičkoj analizi. Tada se ispoljava ona urođena sposobnost šahiste koju ja nazivam osjećajem harmonije.“
Prva šahovska knjiga koju je dječak pročitao bila je „Samoučitelj“ Žana Difrena, objavljena sa dodatkom predavanja Emanuela Laskera pod nazivom „Zdrav razum u šahu“. U njoj se upoznao sa romantičnim partijama starih majstora i gambitnim sistemom igre.
Kasnije su omiljene knjige mladog šahiste postale „Moje najbolje partije“ Aleksandra Aljehina, koju mu je poklonio stric sa posvetom „Budućem svjetskom prvaku“, zatim „Osnove šahovske igre“ Hozea Raula Kapablanke, „Savremena šahovska partija“ Zigberta Taraša i „Moj sistem“ Arona Nimcoviča.
Talenat Vasilija Smislova ispoljio se još u školskim godinama. Mnogi njegovi vršnjaci bili su primorani da polože oružje u partijama protiv njega. Atmosfera šahovske porodice takođe je dala svoj doprinos formiranju karaktera budućeg šampiona.
„U djetinjstvu sam se mnogo bavio šahom“, prisjećao se Vasilij Vasiljevič Smislov. „Mogao sam da sjedim za tablom osam sati, a ponekad i više. Ipak, dobro sam učio i završio školu sa odličnim uspjehom. Kako sam nalazio vrijeme za sve to – ni sam ne razumijem, jer se nisam odlikovao nekom posebnom organizovanošću. Do svoje četrnaeste godine šahom sam se bavio samo kod kuće. Tada još nisam razmišljao o nastupima na takmičenjima. Ali sam strastveno čitao šahovske knjige. Njihovi autori postali su moji glavni učitelji otkako sam počeo da igram ravnopravno sa ocem…“
Godine 1935. u šahovsko-damaškom listu „64“ objavljena je prva partija četrnaestogodišnjeg Vasje Smislova.
Gerasimov – Smislov
Prvenstvo Moskvoreckog rajonskog Doma pionira.
1.d4 d5 2. Sf3 Sf6 3. e3 e6 4. Ld3 c5 5. b3 Sc6 6. Lb2 Ld6 7. 0–0 Dd7 (obično se ovdje igra 7… 0–0, kako bi se zatim odredilo mjesto dame u zavisnosti od odgovora bijelih; ako 8. Sbd2, onda 8… De7; ili 8. Se5 Dc7 9. f4 c:d4 10. e:d4 Sb4!) 8. a3 b6 9. c4 Lb7 10. Sc3 a6 11. Te1 (energičnije je bilo 11. d:c5 b:c5 12. c:d5 e:d5 13. Tc1, započinjući borbu protiv protivnikovih „visećih“ pješaka u centru) 11… c:d4 12. e:d4 0–0 13. Sa4 Lf4 14. Se5 d:c4 15. b:c4 S:e5 16. d:e5 Dc6! (crni prijeti matnim napadom) 17. Lf1 (ispravnije je bilo 17. Df3) 17… Tfd8 18. Db3 Sg4 19. h3.
19… Td3! 20. D:b6 (na 20. D:d3 slijedi 20… Lh2+ 21. Kh1 S:f2+ uz dobitak dame) 20… T:h3! (sada ne prolazi 21. D:c6 zbog 21… Lh2+ 22. Kh1 S:f2 mat) 21. Ld4 Lh2+ 22. Kh1 L:e5+.
Bijeli predaje. Ako 23. Kg1, odlučuje 23… Lh2+ 24. Kh1 Lc7+ sa nastavkom 25… L:b6.
(Nastaviće se)