ChessBase India, 11.010.2026.
Šah se predstavlja kao takmičenje u računanju, u kojem je slučajnost uklonjena. Ipak, neki vrhunski igrači čuvaju srećne olovke, ponavljaju istu odjeću i obroke ili čak mački daju mjesto u svojoj rutini prije partije. Zanimljivo pitanje nije da li amajlija može da promijeni poziciju na tabli, već zašto ljudi posežu za njom kada je rezultat važan, a osjećaj kontrole ograničen. Na slici: Aleksandar Aljehin i njegova mačka Chess (Amsterdam, 1935).
(Fotografiju kompjuterski obradio Stanimir ILIĆ, kanadski majstor)
„Samo da budem siguran…“
Neki vrhunski igrači imaju vlastita praznovjerja, a istraživanja pokazuju da rituali mogu da podignu samopouzdanje i pomognu ljudima da istraju u nekom zadatku. Međutim, nije utvrđeno da li oni nekome pomažu da bolje igra šah.
Praznovjerje je dio sportske kulture. Navijači mogu ostati prikovani za svoja mjesta dok njihov tim igra, čak i kada zaista moraju do toaleta – znate ono, za svaki slučaj, jer možda bi ustajanje moglo da promijeni sreću. Sve to zaista navodi na pitanje: kako praznovjerje funkcioniše u šahu?
Da li igrači imaju srećnu tablu? Kao što udarači u bejzbolu imaju srećne palice? Srećne figure? Srećnu odjeću? Bilo šta?
Srećna majica i dvije šnicle dnevno
U intervjuu za Chess.com iz 2020. godine, poljski velemajstor Jan-Krzysztof Duda rekao je da zapravo ne vjeruje u praznovjerje, ali da voli da ima srećne stvari „samo da bude siguran“.
Rekao je da je nakon pobjede na prvenstvu Poljske 2018. godine nastavio da nosi istu odjeću, a počeo je da jede i dvije šnicle dnevno, nakon što je šnicla bila dio njegovog prvog obroka na dan kada je pobijedio.
Da li to zaista djeluje? Ko zna, ali barem dobija dovoljno proteina.
Dudina priča je zanimljiva jer pokazuje kako rutina može da nastane: jedna pobjeda preraste u obrazac i odjednom promjena majice ili naručivanje nečeg drugog počne da djeluje kao izazivanje sudbine.
To nam ne govori da su mu majica ili šnicle pomogli da pobijedi. Govori nam koliko brzo igrač može početi da doživljava pobjednički niz kao nešto što treba zaštititi.
Jan-Krzysztof Duda na prvenstvu Poljske 2018. godine | Foto: Michal Walusza
Aljehinov neobični pratilac prije partije
Najpoznatije šahovsko praznovjerje možda pripada Aleksandru Aljehinu, svjetskom šampionu iz 1930-ih i 1940-ih godina.
Njegov protivnik Maks Euve kasnije se prisjetio da je Aljehin ponekad dozvoljavao svojoj sijamskoj mački da ponjuši šahovsku tablu prije partije. Ako mačka nije mogla da bude prisutna, Euve je rekao da je Aljehin nosio džemper sa njenim likom.
Ovo se navodi u intervjuu sa Euveom iz 1978. godine, kako su dokumentovali istoričar šaha Edvard Vinter i FIDE Open Chess Museum. To je predivna slika, ali potiče iz Euveovog sjećanja nekoliko decenija kasnije. Najsigurnije je opisati je kao Euveovo svjedočenje, a ne pretpostaviti da je mačka prisustvovala svakoj partiji ili da je taj ritual uticao na rezultat.
Aleksandar Aljehin i njegova mačka | Foto: FIDE
(Fotografiju kompjuterski obradio Stanimir ILIĆ, kanadski majstor)
Brojevi, nervoza i malo sreće
Objavljeni intervju sa Tigranom Petrosjanom i Borisom Spaskim, desetim svjetskim šampionom u šahu, pruža još jedan pogled na odnos šahista prema sreći.
Petrosjan se prisjetio da se nadao da će na svom prvom međunarodnom turniru izvući broj sedam i igrati bijelim figurama protiv najslabijeg protivnika. Dobio je oboje i rekao da mu je nakon toga djelovalo nemoguće da odigra loše.
Takođe se šalio da izbjegava crnu mačku, dok je istovremeno isticao da je osvojio svjetsku titulu sa brojem 13 na ulaznici (13 se obično smatra lošim predznakom).
Intervju se pripisuje knjizi Vasiljeva Tigran Petrosjan: Njegov život i partije, čija je verzija dostupna na internetu.
Boris Spaski | Foto: FIDE Open Chess Museum
Može li ritual da pomogne?
Neki dokazi ukazuju na to da amajlije i rituali mogu uticati na nastup u drugim situacijama.
U istraživanju iz 2010. godine psiholozi su utvrdili da aktiviranje vjerovanja u sreću poboljšava rezultate ljudi u zadacima koji uključuju udaranje loptice u golfu, motoričke sposobnosti, pamćenje i rješavanje anagrama.
Istraživači su taj efekat povezali sa samopouzdanjem i istrajnošću.
Međutim, šah nije bio među zadacima koji su proučavani, pa rezultati ne pokazuju da srećna majica ili mačka poboljšavaju šahovske rezultate.
Možda je upravo u tome privlačnost rituala: on igraču daje nešto poznato za šta može da se uhvati kada je ishod neizvjestan.
Ritual neće pronaći najbolji potez. Ali ako nekome pomogne da se smiri, usredsredi i pripremi za partiju, možda je i to dovoljno.