„Knez Miškin šahovskog carstva“
O životu i stvaralaštvu majstora Seleznjeva
VLADIMIR NEJŠTADT, VLADIMIR PAK
Donjeck 2007
Život u Tribergu (nastavak)
Zanimljiva epizoda, koja oslikava promjene u Laskerovoj svijesti, dogodila se krajem 1917. godine tokom njegovog gostovanja u Budimpešti. Kada je jedan od gledalaca uzviknuo da „danas šahovski narod pozdravlja svog kralja“, svjetski prvak je, sa dotad neviđenom hrabrošću za vrijeme kajzerske Njemačke, odgovorio da nema namjeru da bude kralj, jer je nastupilo vrijeme krize kraljevstava.
„Ruska revolucija potresla je same temelje duha vremena, i ono što je počelo u Rusiji promijeniće ekonomsko, duhovno i moralno lice svijeta do te mjere da je to sada nemoguće čak i naslutiti.“
U jesen 1918. godine uspjelo se organizovati u Berlinu meč-turnir četvorice korifeja šaha: za pobjedu su se, dvokružno, borili Emanuel Lasker, Akiba Rubinstein, Siegbert Tarrasch i Carl Schlechter. Bez poraza su čitavu turnirsku distancu prošli Lasker i Rubinštajn, ali je svjetski prvak uspio da za pola poena pretekne rivala.
Godine 1919. u Berlinu su održana dva manja turnira na kojima su učestvovali Efim Bogoljubov, Seleznev, Spielmann i Richard Réti. Bogoljubov je na jednom zauzeo drugo mjesto, a na drugom postao pobjednik. I Seleznjev je uspješno nastupio na tim četvoročlanim turnirima i jednom osvojio drugo mjesto. Male, ali ipak novčane nagrade, došle su baš u pravi čas.
Njemački majstor T. Šuster u svojoj knjizi Die grossen Schachmeister der zwanziger Jahre („Veliki šahovski majstori dvadesetih godina“), objavljenoj 1976. godine u Štutgartu, posebno je istakao te četvoročlane turnire.
U februaru i aprilu 1920. godine u Berlinskom šahovskom društvu održan je turnir uz učešće niza poznatih majstora. U časopisu „Deutsche Schachzeitung“ za 1920. godinu navedena je tabela rezultata tog turnira.
Za pobjedu na ovom turniru Aleksej Seleznjev dobio je nagradu. Drugi je bio 25-godišnji Friedrich Sämisch, koji je iste godine postao nacionalni majstor. Kasnije je uspješno nastupao na brojnim međunarodnim turnirima, učestvovao je 1925. godine na Prvom moskovskom međunarodnom turniru, igrao na Trećoj svjetskoj šahovskoj olimpijadi i postao međunarodni velemajstor odmah po ustanovljenju te titule.
Berlinsko šahovsko društvo nalazilo se na adresi Kantštrase 8. Tokom Drugog svjetskog rata zgrada u kojoj se od 1913. do 1943. godine nalazila turnirska sala Berlinskog šahovskog društva bila je srušena.
Zgrada Berlinskog šahovskog društva
Krajem 1919. godine švedski mecena, poznati šahovski organizator i pokrovitelj šahista Ludvig Collijn organizovao je dva ugledna turnira u Stokholmu. Pozvao je velemajstore Akibu Rubinsteina i Rudolfa Spielmanna, kao i mlade talente Efima Bogoljubova i Richarda Rétija.
Istina, prvi turnir održan je bez Rubinštajna, koji je iz nekog razloga imao problema sa pasošem. Sa velikom prednošću pobijedio je Bogoljubov.
Sljedeći turnir, održan u decembru, završio se pobjedom Špilmana. Dalji poredak bio je sljedeći:
2. Rubinštajn;
3. Bogoljubov;
4. Reti.
Šahisti su bili lični gosti mecene i u potpunosti su osjetili njegovu dobrotu, gostoprimstvo i velikodušnost.
Krajem 1919. godine, takođe u Stokholmu, održan je veliki hendikep-turnir na kojem je, po originalnom sistemu braće Koljin, umjesto davanja prednosti jači igrač morao istovremeno da igra protiv nekoliko slabijih protivnika. Na primjer, poznati međunarodni majstori igrali su istovremeno protiv dvojice švedskih nacionalnih majstora ili protiv četvorice stokholmskih igrača prve kategorije; švedski majstor igrao je istovremeno protiv dvojice prvokategornika ili četvorice šahista druge kategorije.
Učesnici turnira u Geteborgu. Sjede (slijeva nadesno): Efim Bogoljubov, Akiba Rubinstein, Siegbert Tarrasch, Jacques Mieses, A. O. Anderson, Geza Maróczy, Aron Nimzowitsch; stoje — Bora Kostić, F. Meler, Richard Réti, Savielly Tartakower, Alexey Seleznjev, Gyula Breyer, Rudolf Spielmann.
Uglavnom, za pobjedu su svi morali ozbiljno da se potrude. Prvo mjesto na turniru osvojio je Bogoljubov. Drugi je bio Rubinštajn.
Efimu Bogoljubovu toliko se dopala Švedska da je tamo proveo čitavu godinu. U avgustu 1920. godine, zahvaljujući naporima švedskih mecena Ludvig Collijn i Rudolfa Hercoga, uspjelo je da se u Geteborgu održi prvi poslijeratni međunarodni turnir (tačnije, dva turnira — A i B). Favoriti su, naravno, bili Rubinštajn i Bogoljubov.
Ali na tok turnirske borbe neočekivano je uticala Bogoljubovljeva bolest. Dugo je bio vodeći, ali je zatim pretrpio tri poraza zaredom i morao da se zadovolji tek trećom nagradom. Pobjednik je bio Richard Réti, koji je briljantno odigrao završnicu turnira. Drugo mjesto zauzeo je Rubinštajn. Alexey Seleznjev, koji je takođe učestvovao na turniru A, završio je u donjem dijelu tabele.
U novembru 1920. godine Bogoljubov je u Švedskoj odigrao meč sa Aron Nimzowitsch i ostvario važnu pobjedu: +3, -1, =0.
Seleznjev, naravno, nije imao reputaciju tako jakog igrača kao Bogoljubov i zato nije dobijao pozive na velika takmičenja. Bio je prinuđen da učestvuje na manje značajnim turnirima. Godine 1921. Seleznjev je pobijedio u mini-meču njemačkog velemajstora Richarda Teichmanna, poznatog predstavnika pozicione šahovske škole (+1, -0, =1).
Kao što je ranije pomenuto, 1920. godine Efim Bogoljubov vjenčao se sa Fridom Kaltenbah. U početku su mladenci živjeli u kući roditelja nevjeste (uostalom, Bogoljubov je tamo živio već nekoliko godina). Zatim je pametna i proračunata Frida odlučila da im kupi sopstvenu kuću. Dio potrebnog novca dali su roditelji, a ostatak je svojim šahovskim radom zaradio velemajstor Bogoljubov. Na primjer, za pobjedu na međunarodnom turniru u Piešťany u aprilu 1922. godine, gdje je Bogoljubov nadmašio Aleksandra Aljehina, dobio je veliku nagradu u čvrstoj valuti.
„Haus Bogoljubow“ („Dom Bogoljubova“), kako su ga godinama nazivali u Tribergu, predstavljao je trospratnu kamenu vilu. Na prvom spratu nalazio se pansion za banjske goste — izvor skromnog, ali stalnog prihoda. Drugi sprat zauzimala je porodica (Frida sa djecom i dadilja), dok je na trećem Efimu Dmitrijeviču bio uređen kabinet i spavaća soba.
Uvijek rado viđen gost u kući Efim Bogoljubov bio je njegov prijatelj Alexey Seleznjev. Vremenom je zauzeo jednu od soba u pansionu i povremeno je davao svoj skroman doprinos izdržavanju kuće.
(Nastaviće se)