Foto: Rafal Oleksjevič.
Svaki velemajstor reprezentacije koja je osvojila Olimpijadu dobiće nagradu od 200.000 dolara. Predsjednik zemlje Šavkat Mirzijojev svoje šahiste naziva „sinovima“ i poručuje: „Čitav svijet je prepoznao veliku generaciju igrača koja je ponikla u Novom Uzbekistanu.“
Ispostavlja se da uzbekistansko čudo zapravo nije nikakvo čudo. Riječ je o posvećenosti i obezbijeđenim sredstvima. Vlada je odlučila da ulaže u razvoj šaha i od zemlje koja je sa svojih samo 38 miliona stanovnika bila bez većeg značaja u svjetskom šahu napravila veliku silu, sposobnu da osvoji dvije od posljednje tri Olimpijade. U lancu napora koji počinje u osnovnom obrazovanju, završni korak predstavlja način na koji se kasnije vrednuju njihovi najbolji sportisti. Pobjednici u Samarkandu dobiće po 200.000 dolara nagrade, što je iznos koji šahisti iz drugih zemalja posmatraju sa divljenjem i zavišću. „Mislim da igrajući za Španiju ne bih dostigao taj iznos čak ni da smo pobijedili u svim partijama na svih (da li deset?) Olimpijada na kojima sam učestvovao“, prokomentarisao je Paco Vallejo.
Nedavno smo u emisiji „La Revuelta“, programu Davida Bronkana na TVE, mogli da vidimo kako su pobjednice posljednjeg Svjetskog prvenstva u ritmičkoj gimnastici, održanog u avgustu u Frankfurtu, negodovale zbog nagrada koje su dobile za osvajanje zlata. Nisu govorile o iznosima, koji su javno dostupni, ali su navele da im godišnja stipendija koju dobijaju za svoj uspjeh omogućava da kupe automobil. U Španiji su najpovlašćeniji oni koji već najviše zarađuju: fudbaleri koji su osvojili Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama dobili su po 540.000 eura, dok su Špankinje za isti naslov dobile po 391.000 eura. Ni šahisti ni gimnastičarke ne mogu ni da sanjaju o nečemu sličnom.
Nećemo, međutim, ni da demagoški pojednostavljujemo stvari. Svaki sport ostvaruje veoma različite prihode, iako je spisak stipendija CSD Team ESPAÑA-ADO za 2025. godinu diskutabilan iz mnogo uglova. U svakom slučaju, na njemu nema šahista, jer šah nije olimpijska disciplina, odnosno nije među sportovima koji se takmiče na Olimpijskim igrama. Nije lako odrediti ni da li je ispravno da najbolji španski igrači stonog tenisa (jednog od mojih omiljenih sportova) dobijaju više novca od mačevalaca, na primjer. Ono što nas zanima jeste šta su, dođavola, uradili u Uzbekistanu da za tako kratko vrijeme naprave takav kvalitativni skok.
UZBEKISTAN, DRUGA ZEMLJA
Podsjetimo da je prije samo deset godina, na Olimpijadi u Bakuu, Uzbekistan završio na 39. mjestu, iza Španije, koja takođe nije imala posebno uspješan nastup (31. mjesto). U Batumiju 2018. prestigli su nas i završili na 16. mjestu. U Čenaju 2022. osvojili su zlato. U Budimpešti 2024. bili su treći, a sada su u Samarkandu ponovo osvojili prvo mjesto. Napredak je impresivan i nesporan.
Javohir Sindarov, koji sada ima priliku da osvoji svjetsku titulu u pojedinačnoj konkurenciji za Uzbekistan.
Foto: Rafal Oleksjevič / FIDE
Nije riječ samo o tome da imaju četvoricu ili petoricu veoma dobrih šahista. Na posljednjoj Olimpijadi pažnju je privukao i nastup druge domaće ekipe. Doživjeli su dva poraza u posljednja dva kola i pali na 18. mjesto, što je već samo po sebi uspjeh, ali su usput pobijedili Španiju, Englesku i Holandiju, pri čemu će pobjedu nad Holandijom rezultatom 3,5:0,5 članovi obe ekipe pamtiti cijelog života. Zaustavile su ih samo tri velesile – Indija, Kina i Njemačka.
OPKLADA PREDSJEDNIKA
Ključ svega bila je odluka pokrenuta 2018. godine, kada je predsjednik Šavkat Mirzijojev odobrio dekret posvećen razvoju šaha. Tada je pokrenut pilot-program obavezne nastave šaha u 150 škola i napravljen plan za njegovo postepeno uvođenje u obrazovni sistem. Istovremeno je unaprijeđena obuka trenera i infrastruktura klubova.
Godine 2021. program je dodatno proširen. Udvostručen je broj specijalizovanih škola, još hiljadu obrazovnih ustanova uvelo je šah od drugog do četvrtog razreda osnovne škole, obezbijeđene su table, figure, satovi i nastavni materijal, nastavnici su prošli obuku, a proširene su i šahovske sekcije u sportskim školama.
Rezultati su već bili očigledni, a Vlada nije usporavala tempo. U posljednjoj školskoj godini šah je dio nastave fizičkog vaspitanja i matematike, sa programom od 36 časova. Sigurno će mnogi pomisliti da je to besmisleno. Nećemo se, međutim, sporiti oko detalja. Ono što je dokazano jeste da, kada se u nešto uloži ozbiljan trud i kada se ništa ne štedi na naporima, rezultati dolaze.
ODABIR TALENATA
Naravno, osim što je trebalo naučiti hiljade djece da igraju šah, bilo je potrebno odabrati najbolje i pružiti im podršku kako bi stigli što dalje. Kada se otkrije talenat, uključuje se Međunarodna šahovska škola, koja počinje da dodjeljuje novčane nagrade igračima i trenerima za ostvarene rezultate.
Nije samo zlatna medalja donosila nagradu. Srebrna je vrijedila 100.000 dolara, a bronzana 50.000. U svim slučajevima trenerima pripada polovina iznosa. Postoje i druge, manje nagrade za osvajanje medalja na Olimpijadama mladih, Paraolimpijadama i drugim zvaničnim takmičenjima FIDE, kao što su prvenstva Azije. Još samo jedan podatak: za osvajanje titule velemajstora dodjeljuje se dodatna nagrada od 5.000 dolara.
PORUKA ZAHVALNOSTI
Nakon što je potvrđeno da je Uzbekistan osvojio zlatnu medalju, njegov predsjednik objavio je dugu i naročito entuzijastičnu poruku zahvalnosti. U tekstu, u kojem šahiste naziva sinovima i kćerima, navodi rezultate svakog člana reprezentacije, imenom i prezimenom, a ponekad čak komentariše i tok neke posebno teške ili važne partije.
„Ukratko“, zaključuje on, „gledajući svakog člana naše reprezentacije kako vjeruje u sebe i nastavlja da ide naprijed, cijeli svijet je prepoznao veliku šahovsku školu i generaciju igrača koja je ponikla u novom Uzbekistanu.“
O ženskoj reprezentaciji dodaje: „Takođe je pokazala istinsku snagu u teškim borbama. Ravopravno se takmičila sa reprezentacijom SAD, pobijedila u sedam od svojih 11 partija i završila na 13. mjestu, što je značajan rezultat.“
Na kraju govori o uspjesima na Paraolimpijadi u Samarkandu, gdje su njegovi igrači prvi put osvojili ekipnu medalju, kao i nekoliko pojedinačnih medalja.
„U svim našim šahistima naš narod vidi mlade ljude novog Uzbekistana, sa velikim znanjem i odlučnošću, sposobne da ostvare ambiciozne ciljeve“, ponosno zaključuje Mirzijojev.
Preneseno sa sajta