V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004
KRAMNIK Vladimir Borisovič (rođ. 25. juna 1975, Tuapse), ruski velemajstor, 14. svjetski prvak u šahu (od 2000).
Godine 1987. u šahovsku školu Mikhail Botvinnik – Garry Kasparov stiglo je pismo sa zapisima partija jedanaestogodišnjeg kandidata za majstora Volođe Kramnika. Pažljivo pregledavši neke od njih, Botvinik je rekao: „Tog dječaka obavezno treba primiti.“ Tako je mladi prvak Tuapsea dospio u čuvenu školu šahovskih talenata.
Vladimir je naučio da igra šah sa pet godina. Njegovi roditelji – majka, muzičarka, i otac, slikar i vajar – pomogli su mu da osjeti ljepotu šaha. „Igra me strašno privukla. Zamolio sam oca da mi kupi šahovske knjige. U tuapsinskoj prodavnici našla se zbirka izabranih partija Karpova. Vraćao sam se iz škole (pošao sam sa šest godina), brzo radio domaće zadatke i uranjao u čarobni svijet šaha. Analizirao sam partije samostalno, a zatim mi je otac kupio knjige Aljehina i Kapablanke. Sa sedam godina već sam imao prvu kategoriju i bio čvrsto uvjeren da ću postati šahista“, prisjeća se Kramnik.
Godine 1991. šesnaestogodišnji Vladimir Kramnik postao je svjetski prvak među omladincima do 18 godina, a u proljeće iste godine podijelio je 1–3. mjesto na turniru u Dortmundu. Već naredne godine, na insistiranje Kasparova, uvršten je u reprezentaciju Rusije za nastup na Svjetskoj olimpijadi u Manila (1992). Igrajući na prvoj rezervnoj tabli, ostvario je briljantan rezultat – 8,5 poena iz 9 – i u velikoj mjeri doprinio ubjedljivoj pobjedi ruske ekipe. „Glavna osobina Kramnikove igre“, isticao je trener reprezentacije S. Makaričev, „jeste spoj snage i harmonije… ‘Normalni ljudi’ (a ni svi) počinju tako da igraju tek oko tridesete godine.“
Podjednako impresivni bili su Kramnikovi uspjesi na međuzonskom turniru u Biel/Bienne (1993) i na kvalifikacionom turniru u Groningen (1993), gdje je ušao u krug kandidata za svjetsku titulu. Iste godine pobijedio je u „meču mladih zvijezda“ Ž. Lotjea (4,5:1,5, Cannes, 1993). Već sa 19 godina izgovorio je rečenicu: „Igram ne slabije od Kasparova!“
Međutim, njegov prvi pokušaj da se popne stepenicama kandidatskog ciklusa završio se neuspjehom – ubjedljivo je izgubio od Gate Kamskog (Njujork, 1994, 1,5:4,5). Opšte priznanje kao „favorita“ omelo ga je i četiri godine kasnije u meču sa Aleksejom Širovom.
„Zašto sam gubio mečeve od drugih?“ – pisao je Kramnik uoči meča sa Garijem Kasparovom (2000). „Ne znam tačno zašto, to je neka psihološka zagonetka. Protiv drugih ne mogu da se kako treba podesim za borbu. U duši sebe smatram mnogo jačim, znam da je to objektivno tako, igram polovično i gubim od slabijih. Neka đavolja posla! Možda smeta osjećaj sopstvene nadmoći… Sa Kasparovom je, međutim, sasvim drugačije. Tu postoji pravi poticaj. Cilj oboji rad prijatnim tonovima. Mislim da su šanse da dobijem meč protiv Kasparova sasvim realne.“
Istina, podjednako je samouvjeren svojevremeno bio i uoči mečeva protiv Gate Kamskog i Alekseja Širova. Naravno, odlično je poznavao Garija Kasparova, pomagao mu je u meču za svjetsku titulu protiv Viswanathan Ananda (Njujork, 1995) i imao izjednačen međusobni skor s njim (čak je i njihov blic-meč od 24 partije završen neriješeno). U Kramnikovu korist govorilo je i neobično znamenje – kao i dvojica prethodnih svjetskih prvaka, rođen je u godini Mačke!
Impresivne su i njegove sjajne turnirske pobjede: Horgen (1995, 1–2), Dortmund (1995, 1996, 1997, 1998), Beč (1996, 1–3), Tilburg (1997, 1–3), Vajk an Ze (1998, 1–2), Dos Hermanas (1996 i 1997, 1–2), Linares (2000, 1–2).
Kramnik – Karpov
Dos Hermanas, 1997
1.Nf3 Nf6 2.c4 e6 3.Nc3 Bb4 4.Qc2 0–0 5.a3 Bxc3 6.Qxc3 b6 7.b4 Bb7 8.Bb2 d6 9.e3 Nbd7 10.d4 Ne4 11.Qb3 a5 12.Be2 axb4 13.axb4 Rxa1+ 14.Bxa1 Ndf6 15.0–0 Qd7 16.b5 Ra8 17.Bb2 c6 18.bxc6 Qxc6 19.Rc1 Nd7 20.Ne1 Qa4 21.Qxa4 Rxa4 22.f3 Nef6 23.Bd1! Ra2 24.Nd3 Kf8 25.Bb3 Ra8 26.e4 Nb8 27.c5!? bxc5 28.dxc5 dxc5 29.Nxc5 Bc8 30.e5! Ne8?
31.Ba4! Nc7 32.Ba3 Kg8 33.Ne4! Rxa4 34.Rxc7 Ba6 35.Nc5! 1–0
Kramnik je često osvajao prve nagrade i na prestižnim turnirima u brzopoteznom šahu. Veoma rijetko gubi (osam uzastopnih turnira u „klasičnom“ šahu bez poraza). Portret šahovskog supermena Kramnika s iskrenim divljenjem prema njegovom talentu opisao je u listu „Sport-ekspres“ (14. april 2000) Jurij Vasiljev: „Visina Kramnika je oko 195 cm. Težina – 100 kg. Dobro igra fudbal. Ima izuzetno snažan udarac desnom nogom. Takav dobrodušni gorostas, dobrica. Ali karakter – čvrst.“
U životu – pomalo hedonista. Voli dobro da pojede i da se naspava. Na šahu radi uglavnom noću. Sam. Dugo je ignorisao računar, više je volio da po starinski pomjera drvene figure i zapisuje varijante u svesku. O tim sveskama u Kasparovljevom taboru govore s posebnim poštovanjem. Kasparovljev trener Jurij Dohojan govorio je, prevrćući očima: „Ja sam u Vovjinim sveskama vidio takve analize…“ Garri i Dohojan među sobom zovu Kramnika „Vovik“. Možda po analogiji sa čuvenim „Tolik“? Ali, čini mi se, u tom „Voviku“ ima i ljubavi pomiješane s bezgraničnim poštovanjem prema njegovom gorostasnom talentu – šampionskog kalibra.
Meč Gari Kasparov – Vladimir Kramnik odigran je u oktobru i novembru 2000. u London. Izazivač se briljantno pripremio za „meč života“. Smršao je, igrajući tenis do iznemoglosti, bio izvanredno psihološki pripremljen, ali je, naravno, prije svega posvetio posebnu pažnju šahovskoj analizi. Zajedno sa svojom složnom međunarodnom ekipom trenera (ruski velemajstor Jevgenij Barejev, francuski – Žoel Lotje i španski – Miguel Iljeskas) Kramnik je pronašao način da se suprotstavi opštepriznatoj Kasparovljevoj nadmoći u otvaranju bijelim figurama, što se pokazalo kao odlučujući momenat meča.
Neočekivano naletjevši na „Berlinski zid“ u španskoj partiji, svjetski prvak se našao u nedoumici. Tu nije bilo prostora za njegovu maštu. Dame su brzo nestajale s table, a minimalna poziciona prednost bila je poput fatamorgane u pustinji. Po Kramnikovom priznanju, unaprijed se pripremio da brani teške pozicije, ne težeći da odmah izjednači u otvaranju. Ta taktika mu je donijela uspjeh. Nije pretrpio nijedan poraz! Pritom je dva puta realizovao svoje šanse igrajući bijelim figurama.
Kramnik – Kasparov
London, 2000, 10. partija meča
1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nc3 Bb4 4.e3 0–0 5.Bd3 d5 6.Nf3 c5 7.0–0 cxd4 8.exd4 dxc4 9.Bxc4 b6 10.Bg5 Bb7 11.Re1 Nbd7 12.Rc1 Rc8 13.Qb3 Be7 14.Bxf6 Nxf6 15.Bxe6 fxe6 16.Qxe6+ Kh8 17.Qxe7 Bxf3 18.gxf3 Qxd4 19.Nb5 Qxb2 20.Rxc8 Rxc8 21.Nd6 Rb8 22.Nf7+ Kg8 23.Qe6 Rf8 24.Nd8+ Kh8 25.Qe7 1–0
Pobijedivši Kasparova rezultatom 8,5 : 6,5 (+2, −0, =13), Kramnik je, prema vjekovnoj tradiciji, kao pobjednik 13. svjetskog prvaka proglašen 14. svjetskim prvakom.
Govoreći o budućnosti, Vladimir Kramnik drži se mudrosti da je čovjek odgovoran za kvalitet rada, ali ne i za njegov rezultat. U Londonu je upravo taj kvalitet bio garancija uspjeha. Mlad je i još je mnogo toga pred njim.
(Nastaviće se)