Poslanici mira
U zemlji iznenađenja (nastavak)
Tokom meča u Buenos Ajresu boravile su i mnoge poznate filmske zvijezde iz čitavog svijeta, koje su došle na filmski festival. Svi su oni bili smješteni u istom hotelu kao i mi. Od jutra do večeri ispred hotela je stajala gomila obožavalaca filmskih zvijezda. Često je dolazilo do zabune između ljubitelja filma i šaha, što je davalo mnogo povoda za šale. Nije bilo rijetko da „na milost i nemilost gomile“ predamo velemajstore Tajmanova ili Bronštajna, predstavljajući ih kao filmske zvijezde „prve veličine“.
U to vrijeme u Argentini je gostovao i izvanredni sovjetski violinista, narodni umjetnik SSSR-a David Ojstrah. Šahista prve kategorije, Ojstrah je u Buenos Ajresu svo svoje slobodno vrijeme provodio u turnirskoj sali, zadivljujući Argentince svojim izvanrednim muzičkim znanjem. Mi smo ga tokom meča s Argentinom nazivali „trećim rezervnim igračem“ sovjetske ekipe.
Sovjetski šahisti su odigrali meč u veoma teškim klimatskim uslovima. Prva dva dana pobijedili su istim rezultatom 5:3; trećeg dana igrali su nešto slabije — 4,5:3,5; ali su zato posljednjeg dana ostvarili veliku pobjedu, pobijedivši sa 6:2. Tako je meč završen ubjedljivom čitavog ekipe SSSR-a rezultatom 20,5:11,5.
Ocjenjujući rezultate meča, list „La Razón“ je pisao: „Jučerašnji dan bio je za nas neobična lekcija, dobijena na šahovskoj tabli: lekcija discipline, upornosti i nepokolebljive volje ka postavljenom cilju — pobjedi. Nije slučajno što pripadaju zemlji u kojoj se šahovskom igrom bave milioni i milioni ljudi.“
Sve to objašnjava razlog zbog kojeg smo morali da se pomirimo s ostvarenim činjenicama. Možda ćemo ih pobijediti u nekoj drugoj sportskoj oblasti, ali u oblasti šaha trenutno ne uspijevamo. Jer u ovoj igri — nauci — oni su savladali sve teškoće i naučili da manevrišu kao pilot koji godinama vodi avion po dobro poznatoj ruti, čak i u mraku.
I tako je susret sa reprezentacijom šahista Argentine završen uspješno. I ja sam dao svoj doprinos zajedničkoj pobjedi, pobijedivši majstora Roseta dvije partije uz dva remija.
U preostalim danima do odlaska željeli smo da se upoznamo sa životom i običajima argentinskog naroda, njegovom kulturom i umjetnošću, uključujući, naravno, i razvoj šahovske umjetnosti. Istovremeno smo željeli da pokažemo svoje šahovsko umijeće u masovnim susretima s argentinskim šahistima i da se upoznamo s nivoom razvoja šaha u ovoj zanimljivoj zemlji.
Za to smo planirali da se raziđemo po raznim gradovima Argentine i tamo održimo simultanke i predavanja. Međutim, naši domaćini su nam ljubazno predložili da prvo dva dana odmorimo, tako što ćemo avionom otputovati u moderni južnoamerički ljetovališni grad Mar del Plata.
Upravo u ovom gradu postala je tradicija da se svakog marta održavaju međunarodni šahovski turniri. Na jednom takvom turniru 1957. godine, zajedno s Keresom, i ja sam ukrstio snage s najjačim šahistima mnogih zemalja američkog kontinenta.
Naša ekipa je stigla u poznato ljetovalište rano ujutro i nadali smo se da ćemo se dobro okupati…
Međutim, kao za inat, odmah nakon završetka meča vrijeme se promijenilo. Bio je kraj marta, osjećao se dolazak jeseni. Postalo je svježe i samo je naša omladina smjela da ode na plažu. Ostali su prošetali gradom.
Grad Mar del Plata nalazi se u velikom zalivu Atlantskog okeana i izgrađen je tako da što bolje služi brojnim turistima. Uz samu obalu, u neposrednoj blizini plaže, smješteno je nekoliko višespratnih hotela. Tu su i pozorišta, kafići, plesne dvorane i čuveno kazina, poznata u cijeloj Južnoj Americi. Ako se ode svega stotinjak metara od obale ka unutrašnjosti grada, nailazi se na male jednokatne kuće.
Centralno mjesto grada je ogromna plaža, na koju turisti dolaze direktno iz hotela već u kupaćim kostimima. Prošetavši gradom, ja i velemajstor Keres vratili smo se na plažu i sjeli za sto u primorskom kafiću, uživajući u ljepoti okeana i posmatrajući turiste. I tu smo se ponovo suočili s posebnostima koje nam je ova zanimljiva zemlja neprestano otkrivala.
Tako se kreću u bogatom ljetovalištu u Mar del Plati
Estonski velemajstor je dugo birao sto u ogromnom i gotovo praznom kafiću. Tražio je mjesto gdje bi mogao što duže da se grije na blijedoj sunčevoj svjetlosti nepreviše toplog dana. Najzad smo se smjestili, naručili kafu i odmarali se, posmatrajući okolo.
Odjednom je moj saputnik uzviknuo:
– Šta je ovo?! Tražio sam mjesto da što duže ne dolazi sjenka od nadstrešnice, a ispalo je da nakon petnaest minuta sunce „nestaje“. Kako je to moguće?! Aha! Pa ovdje se sunce kreće u drugom pravcu, potpuno suprotno onome na koji smo navikli na našoj sjevernoj hemisferi. Ovdje ide suprotno od kazaljke na satu!
I odmah je promijenio sto, sada sjedeći uzimajući u obzir pravac kretanja sunca na južnoj hemisferi.
Nastavili smo posmatranje. Na ogromnoj plaži bile su postavljene lagane kabine prekrivene raznobojnim ceradama. U njima je svako ko je želio da se kupa i sunča mogao da se presvuče i, sklonivši krov, legne direktno pod sunčeve zrake.
„Eto kako je to zgodno“, pomislio sam. „Kakva pogodnost za ljude — dođeš, presvučeš se i odmaraš!“
Međutim, zbunili su me neki natpisi ispisani na svakom takvom šatoru. Raspitavši se kod argentinskog šahiste koji nas je pratio, saznali smo da su te kabine–šatori privatne i da pripadaju bogatim ljudima grada. Oni plaćaju mjesto unaprijed za cijelu kupališnu sezonu i „posjeduju“ takav šator, ponekad ga i ne koriste sedmicama ili duže. I za sve to vrijeme niko drugi ne može da koristi to plaćeno mjesto. Ispada da se čak i sunčevi zraci prodaju u Mar del Plati po pristojnoj cijeni!
Pred polazak iz ljetovališta posjetili smo čuveni kazino — ogromnu zgradu u kojoj se nalaze koncertne dvorane, kafići i kabarei, a na kraju i rulet poznat u cijeloj Južnoj Americi. Po savjetu naših argentinskih pratilaca, i mi smo „pokušali sreću“. Naravno, gotovo svi su izgubili. Samo su Keres i Toluš stavili žeton na broj koji je dobio, i tako dobili trideset i šest takvih žetona. Možda bi imali sreće i dalje, ali je već bilo vrijeme da se ide na aerodrom.
I tako se provodi vrijeme u bogatom ljetovalištu Mar del Plata.
Odmah po povratku u Buenos Ajres razišli smo se po gradovima zemlje — ko na jug, ko na sjever. Ja i Geler proveli smo dva dana u lijepom gradu Kordoba, u podnožju niskog planinskog lanca Sijera de Kordoba. Slikoviti grad nam se veoma dopao. Razgledali smo njegove divne parkove i vrtove, zanimljive građevine. Posebno mi je ostala u sjećanju jedna velika kuća na periferiji grada. Vlasnik je, želeći da u svom kabinetu ima sunce „po potrebi“, napravio svoju kuću da se okreće oko vertikalne ose pomoću posebnog mehanizma. Kada mu zatreba, uključi motor i naredi: „Okreni se na sjever!“ ili „Okreni se na jugoistok!“, i čitava kuća se okrene u željenom pravcu. Zaista savremena verzija bajke o kućici na kokošijim nogama!
Poželili smo da bolje pogledamo tu jedinstvenu građevinu i pokušali smo da uđemo unutra. Međutim, žena koja je izašla rekla nam je da to sada nije moguće, jer se vlasnik ne osjeća dobro i leži da odmori.
– Zavrtio se – mračno je prokomentarisao prateći nas ljekar, jedan od argentinskih šahovskih zaljubljenika.
Kada je na kongresu Međunarodne šahovske federacije u Švajcarskoj 1953. godine sovjetskoj ekipi upućen poziv da dođe u Argentinu, velemajstor Miguel Najdorf je rekao: „Dođite obavezno. Dočekaćemo vas kao prave prijatelje.“ U istinitost njegovih riječi uvjerili smo se tokom boravka u Argentini. Svuda su nas toplo dočekivali, s interesovanjem raspitivali o životu u Sovjetskom Savezu. Možda još više nego u prijestonici, interesovali su se za nas u malim gradovima, posebno u Kordobi. Od jutra do večeri posjećivale su nas delegacije radnika, studenata i slavenske kolonije.
Sa putovanja po Južnoj Americi ponijeli smo čvrsto uvjerenje da su obični ljudi Argentine ispunjeni željom da uspostave prijateljske odnose s drugim narodima svijeta, a prije svega s narodom Sovjetskog Saveza. U argentinskom narodu ideja uspostavljanja trajnog mira uživa veliku popularnost. Sovjetski šahisti su zato u Argentini bili dočekivani tako toplo i srdačno, jer su u njima vidjeli poslanike mira, koji su u daleku južnu zemlju donijeli miroljubive težnje velikog sovjetskog naroda.
(Nastaviće se)