V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Anatolij Karpov
Anatolij Jevgenijevič Karpov rođen je 1951. godine u uralskom gradu Zlatoustu. Njegovo upoznavanje sa šahom malo se razlikuje od puta drugih svjetskih šampiona i velemajstora. Rano se upoznao sa šahom i zavolio ga. Prva, kako pretpostavljam, fotografija mladog šahiste Karpova i priča o njemu pojavili su se 13. jula 1961. godine u fabričkom listu Borovičkog kombinata vatrostalnih materijala. Autor bilješke, poznati šahovski sudija V. Dvorkovič, napisao je:
„Među učesnicima takmičenja mladih šahista Ruske Federacije opštu pažnju privlači desetogodišnji šahista iz Zlatousta Tolja Karpov. On je najmlađi u sali gdje se igraju partije i zato, da bi ga ‘izjednačili’ sa ostalim učesnicima, na stolicu mu stavljaju mali sanduk, a pod noge klupicu. Iako Toljine noge u kratkim pantalonicama ne dostižu pod, on se već pokazao kao uporan borac na šahovskoj tabli. U četiri kola osvojio je dva poena protiv starijih protivnika.
Tolja je učenik treće srednje škole u Zlatoustu. Odličan je đak i ove godine je uspješno prešao u četvrti razred. Šah igra od pete godine. Naučio ga je otac — inženjer u jednom od zlatoustskih zavoda. Prije odlaska u Boroviče, Tolja je osvojio prvo mjesto na školskom prvenstvu Čeljabinske oblasti. Dodijeljen mu je drugi omladinski razred.
Pionir Tolja Karpov, nesumnjivo, posjeduje veliki šahovski dar.
Poželimo ovom najtalentovanijem predstavniku među najmlađim šahistima Ruske Federacije velike uspjehe.“
Autor članka je daleko vidio i nije pogriješio. Karpov je sa 15 godina postao majstor sporta SSSR-a, sa 18 godina svjetski juniorski prvak, a sa 19 godina velemajstor. Zatim su uslijedili i drugi uspjesi Karpova: pobjede na brojnim međunarodnim turnirima, koje su opovrgle ranije izrečene riječi samog Karpova i njegovog trenera Semjona Abramoviča Furmana da ciklus 1972–1975. nije „Karpovljev ciklus“.
Prvi put se u borbu za titulu svjetskog prvaka Karpov uključio 1973. godine. Bez poraza je prošao međuzonski turnir, a zatim je u mečevima kandidata pobijedio trojicu velemajstora najviše klase: Polugajevskog, Spaskog i Korčnoja.
Na konferenciji za štampu održanoj poslije zvanične ceremonije krunisanja, Karpov je rekao:
„Kada sam osvojio međuzonski turnir, nisam mislio da mogu pobijediti i u takmičenju kandidata. Iako sam bio siguran u svoje snage, ipak sam smatrao da će se mali iskustvo u važnim takmičenjima i potpuno odsustvo meč-prakse na kraju odraziti na moju igru. Tada sam i izjavio da to ‘nije moj ciklus’, da ću tek 1978. godine moći najozbiljnije da se borim za titulu svjetskog prvaka.
Ali tokom takmičenja kandidata, naročito poslije meča sa Spaskim, moje mišljenje se promijenilo. Osjetio sam da već tada mogu da se borim za najvišu titulu, jer sam uspio pobijediti jednog od najiskusnijih velemajstora svijeta. Pošto tada nisam davao nikakve javne izjave, niko nije mogao znati za moje promijenjene namjere.“
Neposrednim pripremama za meč sa Fišerom Karpov je pristupio u decembru 1974. godine. U Sportskom komitetu smo sa njim i njegovim trenerom razmotrili plan priprema. Uzeli smo u obzir sva pitanja koja su se pojavila tokom priprema za meč. Pored šahovske pripreme, bilo je predviđeno i medicinsko praćenje šahiste, opšta fizička priprema, kao i psihološka priprema uz angažovanje profesionalnog psihologa Vladimira Petroviča Zuhara, koji je dugi niz godina radio sa sovjetskim kosmonautima.
Furman, Karpovljev trener, zbog bolesti više nije mogao aktivno da učestvuje u svim pripremnim okupljanjima. Zato se šahovska priprema odvijala uz angažovanje Gelera i Petrosjana, kao i uz učešće Talja i nekih drugih velemajstora. Sa priprema je, kao i u slučaju Spaskog, stizalo veoma optimistično izvještavanje. Međutim, ovoga puta, obilazeći pripreme, vidjeli smo zaista radnu atmosferu.
Prilikom izbora mjesta održavanja meča, kao i uvijek, vladala je velika gužva — mnogo telegrama i telefonskih razgovora sa rukovodstvom FIDE. Karpov je zbog toga bio ometan u pripremama, ali samo povremeno.
Češće smo, kada je bilo potrebno usaglasiti neka principijelna pitanja, sami odlazili kod njega (srećom, pripreme su se održavale u Podmoskovlju) i operativno sve rješavali. Moja posljednja posjeta bila je doslovno sedmicu dana prije proglašenja Karpova za svjetskog prvaka. Ali tog dana smo se još uvijek nadali da će se meč održati i usaglašavali smo najprihvatljiviji datum njegovog početka.
Uz veliki hor pozitivnih ocjena Karpovljeve pripreme za meč sa Fišerom, neminovno se nameće pitanje: da li je bilo sumnjičavih? Pregledajući svoje radne dnevnike iz 1974–1975. godine, pronašao sam zanimljiv zapis, napravljen 24. januara 1975. godine. Poslije mnogo godina čak sam ga i zaboravio. Najvjerovatnije zato što mu nisam pridavao veliki značaj, smatrajući da je to odjek poraza Spaskog u nedavnom meču sa Karpovom ili tužna sjećanja na njegovo stanje u sličnoj situaciji tri godine ranije. Spaski mi je tog dana u razgovoru rekao:
— Spreman sam da pomognem Karpovu, ali, iskreno govoreći, on je beznadežan u meču, jer neće uspjeti da uđe u formu poslije dugotrajnih peripetija povezanih sa konfliktnim zahtjevima… Fišera.
Spaski je sudio po sebi. Karpov je sasvim drugačiji čovjek — nije se miješao u sve i svašta, već se pripremao za meč do posljednjeg dana, do 3. aprila 1975. godine. Vijest o njegovom proglašenju za šampiona svi su dočekali sa velikom radošću. Radošću zbog Karpova, radošću, začudo, i zbog FIDE, koja je konačno zauzela stav poštovanja zvaničnih pravila takmičenja. Radovao se i sam Karpov, ali je u isto vrijeme bio i zbunjen činjenicom da mu je titula svjetskog prvaka pripala bez borbe.
Bukvalno tri dana kasnije, uključujući subotu i nedjelju (neradne dane), došao je u Sportski komitet, podijelio svoja razmišljanja i rekao: „Ako Fišer bude zdrav, spreman sam da razgovaram o meču (o novom meču), ali pod usaglašenim uslovima, a ne pod Fišerovim uslovima.“
(Nastaviće se)