V.A.Ivonin: Šah. Sport -Legende, laži i istina
Moskva, 2008.
Tigran Petrosjan
Godine 1963. deveti svjetski prvak postao je Tigran Vartanovič Petrosjan.
Petrosjan je rođen u Tbilisiju, zatim je živio u Erevanu, a od 1949. godine u Moskvi. Godine 1959. prvi put je postao prvak zemlje, a 1961. ponovo osvojio tu titulu.
Po karakteru svoje igre razlikovao se od mnogih velemajstora. Bio je pristalica čvrste pozicione igre. Po pravilu nije prvi ulazio u borbu, smatrajući da bezbjednost mora biti iznad svega. Zbog toga su ga nazivali „kraljem remija“. Opisujući Petrosjana, Talj je rekao: „On ne započinje tuču, ali uzvraća. Ima suptilno razumijevanje pozicije i bolje odbija udarce nego što ih zadaje.“
Petrosjan je u šahu cijenio logiku i polazio od toga da u igri nema ničega slučajnog. Spaski je nakon pobjede nad Petrosjanom 1969. rekao: „Kod Petrosjana – šahiste osobine poput opreza i obazrivosti toliko su napredovale da su postale više mana nego vrlina. Ponekad mi je nudio remi čak i u boljim pozicijama.“
Petrosjan je teško uspostavljao kontakte i prijateljstva s drugim velemajstorima, ali nije bio častoljubiv ni sujetan čovjek.
Postavši svjetski prvak, Petrosjan je nastavio da uređuje šahovski časopis „64“ i aktivno učestvuje u rješavanju svih šahovskih pitanja. Uostalom, i prije i poslije njega mišljenje aktuelnih svjetskih prvaka se uvažavalo. Godine 1966. Petrosjan je odbranio svoju titulu u meču sa Spaskim, ali je drugi meč s njim tri godine kasnije izgubio. Pored toga posljednju partiju predao je na svoj 40. rođendan. Naravno da se rastužio zbog poraza – drugačije nije moglo biti – ali to nije pokazao, rekavši:
— Konačno sam se oslobodio velikog tereta odgovornosti.
Otprilike isto je rekao i Mihail Botvinik kada je 1963. predao titulu svjetskog prvaka.
Dva-tri dana nakon završetka meča okupio je kod kuće nekoliko prijatelja i kolega. Bio sam i ja na tom susretu. Tada sam prvi put u životu igrao s Petrosjanom, ali ne šah, već backgammon (tavlu). I pobijedio sam. Iako je, da bi promijenio tok igre, Tigran Vartanovič pribjegavao triku kakav nikada više nisam vidio: nekoliko puta je bacao kockice ispod koljena podignute noge. To je bila šala i, vjerovatno, potrebna relaksacija nakon poraza.
Nakon što je prepustio šahovsku krunu, Petrosjan ipak nije odustao od učešća u narednom kvalifikacionom ciklusu turnira kandidata za titulu svjetskog prvaka. U četrdesetoj godini ponovo je pokazao svoje majstorstvo i na putu do finala pobijedio je Hibnera i Korčnoja, ali je zatim ubjedljivo izgubio od Fišera. U to vrijeme Fišer je objektivno bio jači od Petrosjana. Ipak, rezultat nije odražavao njihovu stvarnu šahovsku snagu. Petrosjan je u igri pravio greške koje su bile neoprostive za šahistu takvog nivoa. Objašnjavao je to time da je tokom partija često osjećao uticaj nekih nešahovskih faktora. Kada bi se povela priča o takvim uticajima, mnogi su se osmjehivali. Međutim, Petrosjan je smatrao svojom dužnošću da na to upozori Borisa Spaskog, koji to takođe nije shvatao ozbiljno – sve dok i sam nije postao njihova žrtva 1972. godine. Ipak, nije isključeno da su na Petrosjanovu pripremu za pojedine partije u Buenos Ajresu, gdje je meč održan, uticale i njegove česte aktivnosti i susreti s predstavnicima velike jermenske dijaspore u Argentini.
Petrosjan je igrao i u mečevima kandidata za titulu svjetskog prvaka 1975. godine. Na njegovom putu i ovoga puta našao se Korčnoj, koji je, pamteći svoj neuspjeh iz prethodnog ciklusa, odlučio da „igra“ ne samo za šahovskom tablom već i ispod stola. Nerviralo ga je to što je Petrosjan dugo razmišljao nad, po njegovom mišljenju, jednostavnim potezima. Smatrao je da to čini namjerno kako bi psihološki djelovao na protivnika. Takođe ga je iritiralo što je Petrosjan ponekad, dok razmišlja, tresao nogom o zadnju nogu stolice. Na kraju su bijes i razdraženost izbili na površinu: tokom partije ne samo da je iznio svoje primjedbe (iako je razgovor tokom igre zabranjen), već ga je i udario petom po nozi.
Bilo je potrebno uložiti značajne napore da ovaj skandal ne dovede do prekida cijelog meča. Korčnoj se kasnije izvinio, ali, kako se kaže, učinjeno je – učinjeno. Petrosjanu je nepravedno nanesena moralna povreda i bio je izbačen iz ravnoteže. Međutim, pobjeda Korčnoja pokazala se kao pirova – ubrzo je i sam izgubio.
(Nastaviće se)