Intervju za kanal ChessMood
„Moja radost dolazi iz zahvalnosti. Čitavog života imao sam mnogo sreće. Čitavog života susretao sam nevjerovatne ljude, prošao sam kroz mnoge tragedije, ali za mene je najvažnije da budem zahvalan i da volim svijet i ljude. To je moja filozofija. Trudim se da gledam na svijet očima radoznalog djeteta. Ako uspijem nekoga da inspirišem ili da nečiji život učinim boljim, biću srećan.“
„Moji principi su jednostavni: ne radite ništa što, po vašem mišljenju, može nekome nanijeti štetu. I brinite o svojoj porodici! Ne dozvolite nikome da naškodi vašoj porodici.“
„Kada gledam partije nekih svojih idola, recimo Aljehina ili Korčnoja, primjećujem da su se stalno razvijali, mijenjali i napredovali. To je ono čemu težim. A takođe je neophodno vjerovati u san! To je veoma važno. Čak i ako je san nedostižan i lud, on mora postojati.“
O odustajanju od pokušaja da postane svjetski šampion:
„Ne bih rekao da me je to učinilo ‘srećnijim’, to nije tačna riječ. Ali život je postao jednostavniji. Jer kada imate san, imate i velika očekivanja. A kada nemate očekivanja, nemate ni razočaranja! Mislim da je glupo očekivati nešto od života. Treba prihvatati stvari sa dostojanstvom, a ne očekivati da sve bude onako kako biste željeli.“
„Mnogo puta sam igrao u zaista užasnom psihičkom stanju. Mislim da je sve stvar opstanka. U takvim trenucima uvijek se sjetim lekcija koje sam naučio iz prirode. U Jermeniji možete vidjeti mnogo pasa lutalica, neki od njih nemaju nogu. I oni ‘se smiju’, rade sve što mogu. I to je najveća lekcija za nas: sve je u zahvalnosti i upornosti.“
„Kada nemam volje za trening, pokušavam da se bavim šahom na drugačiji način. Trudim se da igram mnogo blica ili da radim stvari koje mogu da mi vrate strast. Možete analizirati nešto što nema nikakve veze sa vašim trenutnim zadacima, da biste vratili strast. Sada je sve još lakše: konačno imamo šah 960, koji postaje popularan – možete izabrati bilo koju početnu poziciju i analizirati je!“
O interesovanjima (umjetnost, muzika, književnost):
„Trošiti toliko vremena na stvari koje nemaju nikakve veze sa vašom profesijom – to je svakako problem za moju karijeru. Ali to su moja interesovanja. To je nešto čega se ne mogu odreći da bih se osjećao dobro.“
O karijeri:
„Mislim da nisam iskoristio svoju šansu da postanem najbolji šahista – prekasno sam shvatio da psihologija igra ogromnu ulogu. Ako sebe procjenjujem kao šahistu (moju disciplinu, moje fizičko stanje), mogu reći da nisam potpuno posvećen. Ne radim previše naporno – jednostavno se odnosim prema sebi s ljubavlju, kažem: ‘Da, 3 sata dnevno je dovoljno. Igram dobro, srećan sam što sam tu gdje jesam.’ Ljubav prema sebi je nešto s čim se borim u pokušaju da postanem svjetski šampion.“
O tome kako postati bolji:
„Kada razgovaram s nekim ko želi da unaprijedi svoj šahovski nivo, prvo pitanje koje postavim je: zašto želiš da budeš bolji? I koliko vremena možeš posvetiti svojim ciljevima? Ne možete željeti da postanete velemajstor ako imate 20 minuta dnevno – to tako ne funkcioniše. Važno je razumjeti svoje ciljeve i koliko energije možete posvetiti njima. Usavršavanje ne znači da ćete postati najbolji na svijetu. I ja želim da napredujem kao teniser, ali ne mislim da ću sljedeće godine igrati na Grand Slam turnirima! Ipak, želim da napredujem kako bih pobijedio Fabiana Caruanu – ali i on želi da bude bolji kako bi pobijedio mene!“