Šahovski jednotomnik
Moskva 2013.
SUPRUGA NA POBJEDNIČKOJ POZORNICI
Peti svjetski šampion Maks Eve upoznao je svoju buduću suprugu Karo Bergman 1924. godine u Amsterdamu. On je tada radio u liceju malog gradića Vintersvejka, gdje je predavao matematiku, ali je povremeno dolazio u prestonicu radi učešća na klupskim turnirima. Između Amsterdama i Vintersvejka put i nije bio baš kratak, pa je mladi profesor, poslije predavanja u liceju, često ne stigavši ni ručati, žurio na voz kako bi što prije vidio Karo. Međutim, takav život na točkovima nije dugo trajao. Već poslije tri mjeseca poznanstva Maks i Karo su se vjerili.
Eve je bio svestrana ličnost, čovjek velike erudicije, i već naredne godine, mnogo prije istorijske pobjede nad Aljehinom, odbranio je doktorsku disertaciju. Naučna titula obezbijedila mu je visoko mjesto u društvu, te se 1926. godine oženio svojom voljenom Karo. Bio je to srećan brak, iako Maks nije bio bezgrešan: jednom je čak uspio da se ozbiljno zaljubi u suprugu svog prijatelja i sekundanta Kmoha. Karo je često pratila Evea na njegovim brojnim putovanjima. Tako su se, na jednom turniru u Bernu, zajedno s njim nalazili supruga, bratanica i… gramofon. Iz sobe u kojoj je boravila porodica velemajstora, kroz balkonska vrata, razlijegalo se višeglasno pjevanje, a zatim veseli marševi i plesne melodije.
Godine 1927. rođena je prva od tri Eveove kćerke, Elza, a nekoliko godina kasnije pojavile su se još dvije – Karolina i Fiti. Godine 1946, na otvaranju međunarodnog turnira u Groningenu, nastupila je zanimljiva vokalna grupa: doktor Eve sa suprugom i tri kćerke. U znak poštovanja prema sovjetskim učesnicima, predvođenim Mihailom Botvinikom, izveli su na ruskom jeziku pjesmu Isaka Dunajevskog „Široka strana moja rodnaja“. Bio je to veoma dirljiv prizor. (Kasnije ćerke velemajstora nisu iznevjerile oca – ukupno su mu podarile jedanaest unuka i unuka!)
Kada je 1935. godine Eveov meč s Aljehinom trijumfalno završen, na pozornicu je izašla Karo i čestitala mužu. Taj izlazak voljene žene zauvijek je ušao u istoriju. Teško je prisjetiti se da se ijedna supruga sovjetskih šampiona ikada usudila da pred ogromnom publikom tako otvoreno pokaže svoje divljenje mužu.
Čitavu noć poslije slavlja Holanđani su slavili: iz otvorenih prozora dopirala je muzika, a sve se orilo od automobilskih sirena. Okružen stotinama obožavalaca, novi šahovski kralj stigao je kući nošen na ramenima prijatelja. Ispred kuće čekale su stotine ljudi. Eve je stalno izlazio na balkon da uzvrati pozdrave oduševljenih sugrađana. Najstarija kćerka Elza probudila se i, ugledavši oca kraj svog krevetića, upitala ga je:
„Tata, jesi li pobijedio?“
„Jesam, dijete moje“, odgovorio je svjetski šampion, „tvoj tata je pobijedio.“
Pobijedivši Aljehina, Eve je zauvijek upisao svoje ime u zlatnu istoriju šaha, iako je dvije godine kasnije vratio krunu. Holandski šahista jedini je svjetski šampion koji je bio predsjednik FIDE. Proputovao je čitav svijet uzduž i poprijeko i svuda uživao poštovanje i ljubav. Na proslavi njegovog osamdesetog rođendana jedan od prijatelja izrazio je divljenje što je velemajstor proživio dug život i uspio da ne stekne neprijatelje – što je u šahu gotovo nezamislivo!
„Ako nemam neprijatelje“, priznao je slavljenik s tugom, „znači da nisam živio kako treba…“
Šest mjeseci kasnije, Eve je preminuo.
(Nastaviće se)