25.mart 2026.
Krajem jula prošle godine u Indiji je održano 24. svjetsko prvenstvo u šahu za sportiste sa oštećenjem lokomotornog aparata. Na tom turniru, koji je okupio oko stotinu igrača iz 18 zemalja, naš trofejni zemljak Andrey Obodchuk osvojio je medalje u sve tri discipline: zlato u blicu i rapidu i srebro u klasičnom šahu. Time je najavio sjajan poklon za svoj 70. rođendan, koji je proslavio dva mjeseca kasnije. Već u oktobru Obodčuk je završio svoju blistavu karijeru pobjedničkim nastupom u sastavu reprezentacije Rusije na drugoj šahovskoj olimpijadi FIDE za osobe sa invaliditetom. Ovo veliko takmičenje održano je u Astani (Kazahstan), gdje su se za medalje borile ekipe iz 34 zemlje.
Andrey Obodchuk drži pobjednički pehar šahovske olimpijade FIDE.
Andrej Obodčuk rođen je u Tjumenu kao zdravo dijete, ali epidemija poliomijelitisa u Sibiru ostavila ga je sa invaliditetom. Evo skraćenog odlomka iz jednog njegovog ranog intervjua:
„Imao sam ortopedski okvir do pojasa, crne boje… Od metala su ostajali tamni tragovi na nogama, poput stigmi. Boljelo je i krvarilo. Ali sam birao tu bol — sjediti kod kuće bilo je neizdrživo… Srećan sam što u mojoj mladosti nije bilo interneta — morao sam sam, na ukočenim nogama, ići do škole, biblioteke, fakulteta. Upoznavao sam zanimljive ljude. I u šahu je čovjek veoma važan.“
Godine 1978. završio je Tjumenski državni univerzitet kao profesor njemačkog jezika i književnosti. Savladao je i engleski, sa kojeg je preveo udžbenik Wilhelm Steinitza. Godine 2009. objavio je svoju prvu knjigu u Holandiji, koja je pet godina kasnije izašla na ruskom pod nazivom „Otvaranje četiri skakača“. Autor je i knjige „Magični šah Valentina Guninae“, objavljene u seriji „Biblioteka FŠR“.
Godine 2018. objavio je knjigu „Uči da pobjeđuješ“, koju i danas smatra svojim najboljim djelom. Pripreme za nju započeo je nakon godinu dana provedenih u Kini, gdje ga je pozvao Evgeny Kolesov, autor i voditelj popularne emisije „Otkrivanje Kine“. Ambiciozni naručilac vjerovao je da će njegov sin za godinu dana rada dostići nivo kandidata za majstora.
Prije kineske epizode Obodčuk je radio u naselju Pojkovski, gdje je od 2001. nekoliko godina vodio časove u školi Anatolija Karpova. Potom je radio kao trener u Grčkoj, zatim u Hanti-Mansijsku, pa se vratio u Tjumenj, nakon čega se prije oko 15 godina preselio u Gelendžik.
Nedavno je dao intervju putem „VKontakte“. I dalje živi u Gelendžiku i na daljinu trenira djecu u šahovskoj akademiji Jugre. Od 2001. nastupa za HMAO-Jugru. Kao aktivan šahista postigao je mnogo: 1994. postao je međunarodni majstor — prvi u tadašnjoj Tjumenskoj oblasti i jedan od prvih u svijetu među osobama sa invaliditetom. Osvojio je osam svjetskih i devet ruskih prvenstava u toj kategoriji.
Posebno je zanimljivo njegovo učešće na prvom međunarodnom festivalu „Ruska šahovska kruna“, sa nagradnim fondom od 7,5 miliona rubalja i više od 500 učesnika iz 53 regiona Rusije i skoro 20 zemalja. Na ovaj veliki turnir, organizovan uz podršku Ministarstva sporta Rusije, bio je pozvan kao jedan od pobjednika paraolimpijade u Astani. I tamo je osvojio prva mjesta u veteranskoj konkurenciji — u klasičnom šahu i rapidu.
Autor teksta: Gennadij Šanturov