Mihail Talj: Portorož 1958
Mihail Talj: „To je bio moj prvi međunarodni turnir i imao je izuzetnu ulogu u mom životu. I danas se sjećam radosne vreve uoči polaska. Majka je pakovala košulje, a ja svoje debele sveske s partijama i teorijskim analizama. Tada je naišao Aleksandar Koblenc i stavio sveske u svoju aktovku. „Ja ću se pobrinuti za njih“, rekao je, „ionako ćeš ih izgubiti!“
Inostrani turniri uvijek donose nova i zanimljiva iskustva. U Portorožu ih je bilo napretek. Poslije hladnog Baltičkog mora, tamo sam ugledao plavo i toplo Jadransko more. A samo ljetovalište bilo je predivno. Dopadale su mi se ulice s oštrim krivinama i strmim usponima, plaže sa šarenim suncobranima… Jednom sam upitao jednog starog novinara koji je dan u sedmici. Jugosloven je odgovorio: „Ovo je ljetovalište, prijatelju Talju, ovo je ljetovalište, pa je ovdje uvijek nedjelja…“
Svetozar Gligorić dočekao je Koblenca i mene na ulazu u hotel, u elegantnom svijetlom odijelu. Nisam mogao da se ne zapitam kako neodoljivo podsjeća na tajanstvenog velemajstora Ćentovića, junaka iz Šahovske novele Stefana Zweiga. Srdačno se pozdravivši s mojim trenerom (već su se poznavali), Gligorić se okrenuo prema meni: „Prvi put si u Jugoslaviji, zar ne? Kladim se da neće biti i posljednji.“
Zatim je zabrinuto dodao: „Imate pola sata da se presvučete. I, molim vas, odmah zatim dođite u plesnu salu.“
„A šta ćemo tamo?“, iznenađeno je upitao Koblenc.
Ali Gligorić nas je odveo do blistavog plakata na kojem je pisalo:
„Večeras će se u centralnoj sali hotela Adriatica održati plesno veče za najistaknutije šahiste svijeta.“
Kako bih volio da mogu snimiti tu noć i danas pogledati te kadrove! Vidjeli bismo urednog i vitalnog Jurija Averbaha i mladog, vitkog Tigran Petrosjana kako pleše rokenrol, tada veoma popularan. A Fridrik Olafsson, budući predsjednik FIDE, tada je bio mršav mladić koji je, plešući tvist, neprestano sklanjao gustu plavu kosu s očiju.
Ipak, junak večeri bio je bez sumnje Rodolfo Cardoso s Filipina. Zgodni tamnokosi mladić (tada je imao 21 godinu) očarao je i jugoslovenske djevojke i turistkinje. Kada su se svi učesnici, već umorni, povukli u svoje sobe, Rodolfo je i dalje bio tamo, braneći čast „najistaknutijih šahista“.“
(Preneseno sa fejsbuk stranice Jorge Njegović Drndaka)