FIDE i čitava šahovska zajednica oplakuju odlazak Jana Timmana, koji je preminuo 18. februara u 74. godini. Devetostruki prvak Holandije, vrhunski igrač od kasnih 1970-ih do ranih 1990-ih, višestruki učesnik Turnira kandidata, ostaće upamćen po maštovitom stilu igre, izvanrednim takmičarskim dostignućima i bogatom književnom nasljeđu.
Rođen u Amsterdam, Timman je naučio da igra šah oko osme godine i brzo pokazao izuzetan talenat. Prvi značajan uspjeh ostvario je na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1967. u Jerusalemu, gdje je sa samo 15 godina osvojio bronzanu medalju.
Titulu međunarodnog majstora stekao je 1971, a titulu velemajstora dobio 1974, postavši tek treći holandski igrač kojem je to pošlo za rukom, poslije Max Euwe-a i Jan Hein Donnera. Iste godine osvojio je i svoju prvu titulu prvaka Holandije.
Njegov brzi uspon nastavljen je nizom sjajnih rezultata na međunarodnim turnirima. U Hastingu je 1973/74 podijelio prvo mjesto sa Mihailom Taljem, Gennadijem Kuzminom i László Szabó-om; zatim je pobijedio u Somboru 1974. (zajedno sa Borisom Guljkom), Netanji 1975, Rejkjaviku 1976. (sa Fridrikom Olafssonom), Amsterdamu IBM 1978, Nikšiću 1978. (ponovo sa Guljkom) i na Vidmarovom memorijalu 1979.
Na vrhuncu karijere Timman je važio za najboljeg ne-sovjetskog igrača, stekavši nadimak „najbolji na Zapadu“. Do 1982. bio je drugi igrač svijeta, iza samo Anatolij Karpov. Tokom 1980-ih osvojio je niz izuzetno jakih turnira: Amsterdam IBM 1981, Vajk an Ze 1981. i 1985, Linares 1988, Memorijal Euwe 1987. (sa Karpovom) i 1989, te turnir Svjetskog kupa 1989. u Rotterdam. Među ostalim uspjesima izdvajaju se Las Palmas 1981, Mar del Plata 1982, Bugojno 1984. i Sarajevo 1984. (dioba prvog mjesta sa Viktorom Korčnojem).
Timmannova potraga za svjetskom krunom započela je 1972, ali se prvi put plasirao na Turnir kandidata 1985, nakon pobjede na međuzonskom turniru u Taxcu. Vrhunac tog puta bio je meč za titulu na Svjetskom šahovskom šampionatu 1993 protiv Anatolija Karpova (u organizaciji FIDE nakon raskola prije meča Kasparov–Short), koji je Timman izgubio.
Timman je predstavljao Holandiju na 13 Šahovskih olimpijada od 1972. do 2004, igrajući na prvoj table, čak 11 puta. Godine 1976. osvojio je zlatnu medalju za najbolji individualni rezultat na prvoj tabli.
Osim takmičarske karijere, dao je značajan doprinos kao šahovski pisac i urednik, dugogodišnji saradnik magazina New In Chess i objavivši više zapaženih knjiga, među kojima su The Art of Chess Analysis (1980), The Art of Attacking Chess (2014) i Timman’s Titans (2016). Bio je i istaknuti kompozitor završnica – jedan od najjačih praktičnih igrača koji su se istakli i u šahovskoj kompoziciji.
U oktobru 2025. Jan Timman je primljen u Svjetsku šahovsku kuću slavnih kao priznanje za svoj trajni doprinos šahu.
FIDE i svjetska šahovska porodica upućuju najdublje saučešće porodici, prijateljima i bližnjima Jana Timmana.