V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
Takođe, u dalekoj završnici Kapablanka je savladao otpor Jejtsa. A u partiji s Bogoljubovim Kubanac je stekao prednost crnima već u početnoj fazi — u otvaranju daminog pješaka. Razlog porazu njegovog protivnika bio je pogrešan plan: bijeli je sve svoje napore usmjerio na to da ovlada poljem e5. Kada je konačno, u 22. potezu, na to polje dospio skakač, ispostavilo se da to uopšte nije opasno za protivnika, te je u rasplamsaloj borbi na daminom krilu Kapablanka potpuno nadigrao svog rivala. Na kraju, završna i veoma efektna „mala kombinacija“ toliko je zapanjila Bogoljubova da je odmah predao partiju.
Ali ni tako snažan nalet nije omogućio Kapablanki da dostigne lidera. U prvom krugu Lasker je osvojio 7½ poena od 10, Aljehin 6½, a Kapablanka i Reti po 6. Situacija na turniru podsjećala je na onu od prije 10 godina — 1914. u Petrogradu. Samo što su se sada Lasker i Kapablanka zamijenili ulogama, mada je, kao i u prošlom takmičenju, u ulozi onoga koji zaostaje bio svjetski prvak. Hoće li uspjeti da ponovi čuveni Laskerov nalet?
U četrnaestom kolu Kapablanka je bijelima igrao protiv lidera turnira. Po svemu sudeći, za Laskera je bila iznenađenje borbena igra svjetskog prvaka. U posljednje vrijeme oštre kombinacione oluje u partijama Kapablanke bile su prilično rijetke; njegov stil postao je smiren, pozicion. U 26. potezu Kapablanka žrtvuje skakača, i uskoro je na tabli nastala pozicija u kojoj su dami i šest pješaka bijelog stajali nasuprot dama, lovac i tri pješaka crnog. Nakon razmjene dama crni je dospio u izgubljenu završnicu. Partija je nagrađena za ljepotu.
8½ poena od mogućih 10 osvojio je u drugom krugu Kapablanka, pritom se revanširavši Retiju i po drugi put pobijedivši Tartakovera i Bogoljubova. Međutim, podjednako briljantan drugi krug odigrao je i Lasker. Kada se dim borbe razišao, šahovski eksperti su sa iznenađenjem ustanovili podudarnost završnih tabela turnira u Njujorku i Petrogradu: Lasker, Kapablanka, Aljehin.
Majstor Grigorjev, analizirajući rezultate takmičenja na stranicama „Izvestija“ (20. april 1924), povezao je neuspjeh Kapablanke u prvoj polovini turnira „s njegovim lošim zdravstvenim stanjem (što je strana štampa više puta isticala još na početku turnira)“. On je istakao da Aljehin takođe „nije pokazao sav sjaj svog talenta… Ali ono što posebno iznenađuje u ishodu završene borbe jeste krajnji neuspjeh priznatih šahovskih ‘modernista’ — Retija, Bogoljubova, Tartakovera. Ne znači li to da sami nisu u stanju da izađu na kraj sa svim bogatstvom novih šahovskih ideja koje su upravo oni unijeli? U svakom slučaju, naredna takmičenja će pomoći da se otklone sve sumnje po tom pitanju.“ Takva takmičenja 1925. godine postali su turniri u Baden-Badenu (koji je završen briljantnom pobjedom Aljehina) i u Moskvi, gdje su pozvani mnogi učesnici Njujorškog turnira, a prije svega Kapablanka i Lasker.
Kapablanka se radovao tom pozivu. Uspomene od prije mnogo godina izronile su odjednom tako jasno, tako živo, da je ponovo poželio da se sretne s ruskim prijateljima. Istina, tamo su se dogodile ogromne promjene. Kao rezultat socijalističke revolucije nastala je nova, Sovjetska Rusija. Ali šta sve nije pisala buržoaska štampa o Sovjetima, strašeći čitaoce nezamislivim „užasima u zemlji boljševika“. U Ministarstvu spoljnih poslova Kube, gdje je Kapablanka radio, savjetovali su mu da ne putuje, upozoravajući ga na opasnost po njegov život. On, naravno, nije vjerovao ničemu od toga! Šta bi mu se moglo dogoditi?! Najviše što se može dogoditi jeste da stekne nove prijatelje. Ne treba ni govoriti o tome koliko ga je privlačila prilika da ponovo ukrsti oružje s nizom učesnika Njujorškog turnira i da se rehabilituje za relativni neuspjeh.
I on donosi čvrstu odluku da otputuje u Moskvu. „Naravno, ništa mi se neće desiti“, pomislio je. „Uostalom, svašta se u životu događa…“ I prije nego što krene u Rusiju, Kapablanka sjeda za pisaći sto, uzima memorandum-papir „Union Club Habana“ i jasnim, gotovo kaligrafskim rukopisom ispisuje:
„7. oktobar 1925.
Moj dragi sine!
Ovo pismo moraš sačuvati da bi ga ponovo pročitao kada ti bude 21 godina. Jer stvari koje sada ne znaš i ne razumiješ, tada ćeš već znati i razumjeti.
Prije svega, uvijek moraš poštovati i voljeti svoju majku više od svega na svijetu. Trudi se da joj nikada ne lažeš, uvijek joj govori istinu. Tvoj otac u cijelom svijetu ima reputaciju čovjeka veoma otvorenog, krajnje poštenog i istinitog. Trudi se da me u tome oponašaš. Budi dobar đak i snažan, da bi mogao štititi svoju majku i sestru i svojim umom i fizički.
Bez obzira na tvoje sklonosti pri izboru profesije, zapamti da moraš postati advokat, kako bi mogao zaštititi svoje interese i interese svoje porodice. Nakon što postaneš advokat, ako više budeš volio neku drugu profesiju, možeš se posvetiti onome što ti se dopada.
Imaj na umu da je najljepše doba čovjekova života — studentske godine. Tebi se to možda neće činiti u vrijeme tvoje mladosti. Ali kada ono ostane iza tebe, i kada ti bude oko četrdeset, shvatićeš da sam bio u pravu.
Što se tiče tvog fizičkog razvoja, postoje dvije stvari koje moraš dobro savladati: plivanje i boks, da bi se osjećao sigurno i na moru i na kopnu. To, naravno, ne znači da često treba da upotrebljavaš pesnice, ali moraš biti spreman uraditi to u slučaju potrebe.
Trudi se da budeš čovjek široke erudicije. Nema na svijetu ničeg zanimljivijeg od knjiga.
Ali pored svega toga, zapamti da moraš biti koristan čovječanstvu.
Ako možeš da izbjegneš, nikada ne igraj karte, ne puši i ne pij nikakva alkoholna pića. Sve te poroke skraćuju život i slabe čovjeka i fizički, i intelektualno, i moralno.
Budi otvoren i dobar čovjek.
Tvoj otac te grli svom ljubavlju.
H. R. Kapablanka.“
Ipak, njegovo dijete tada je još bilo premalo da bi pročitalo ovo pismo. I na posebnom komadu papira Kapablanka je napisao:
„Za mog sina Hose Raula. Kada napuni 10 godina i zatim za čitav njegov život.“
(Nastaviće se)