Njemački velemajstor Vincent Keymer pokušao je da objasni zašto na superturniru u Vajk-an-Zeeu ima toliko grubih previdâ.
Vincent Keymer – Najčešće je jedna obična partija šest sati borbe, duga završnica, cijeđenje kap po kap. A ovdje ljudi jednostavno ostavljaju figure ili gube još prije 40. poteza, bivajući potpuno razbijeni. To je zaista podjednako neobično koliko i nelogično.
Mislim da sami igrači najbolje znaju razlog. Ali već sam ranije govorio: čini mi se da to može biti povezano s tim što jako mnogo igramo, naročito u decembru. U jednom trenutku nivo energije jednostavno padne ako nemaš dovoljno vremena za pripremu i oporavak, a mi stalno radimo na šahu.
To može igrati određenu ulogu. A osim toga, ne znam — moguće je da, kada počneš osjećati nesigurnost u svoje sposobnosti, umor, to se u tebi nagomilava i tokom partija privlači greške.
Svjetski kup završio se negdje sredinom novembra. Poslije toga sam imao kratku pauzu. U decembru sam bio u Kejptaunu, zatim sam otišao u Mumbaj na Globalnu šahovsku ligu, pa potom u Dohu.
Decembar je bio veoma težak. U nekom trenutku moramo donositi odluku da preskačemo turnire, jer inače jednostavno… nećemo moći igrati zbog nagomilanog umora.
Na primjer, Pragg se gotovo ne odriče turnira, za razliku od Ardžuna. Ne znam kako to uspijeva. Prihvata gotovo sve i igra veoma mnogo. Ali pritom zna da pronađe vrijeme za pripremu i oporavak između turnira. Vidjećemo šta će nam ponuditi na Turniru kandidata.