V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
Meč je počeo 15. marta. Prve dvije partije donijele su remije. To nisu bili nimalo „velemajstorski remiji“. U 1. partiji Kapablanka, koji je igrao bijelima, do 50. poteza je pokušavao iskoristiti svoj višak pješaka na daminom krilu, ali se Lasker precizno branio. I u 2. partiji Kapablanka je preuzeo inicijativu, uprkos tome što je njegov protivnik primijenio svoje isprobano oružje — damin gambit.
U jednoj od prvih prepiski preko okeana Lasker je mrzovoljno primijetio da je danas nestala „čar nepoznatog“: „Sada svi znaju najbolje početne poteze daminog gambita ili španske partije i osjećaju se u njima kao kod kuće“.
Po tim izvještajima iz Havane, Laskerovi navijači osjećali su da njihov favorit ima uopšteno dobro raspoloženje. Jer, uprkos tropskoj žegi, on se još mogao diviti prelijepom gradu. „Zdanja su izgrađena od bijelog kamena u stilu koji predstavlja nešto srednje između Amerike i Španije. Kuće su razdvojene velikim razmakom i tako sa svih strana imaju mnogo svjetla i vazduha. Palme, vrtovi i velike avenije. Uz sve to, žareće sunce koje gotovo nikad ne zaklanjaju oblaci. Noću, jarka mjesečina, kojoj pomaže more električnih svjetala. Grad je prelijep, kao bajkovito viđenje“.
Da je početak meča bio tvrd, svjedoče i sljedeća dva remija. Prelom je nastupio tek u 5. partiji, u kojoj je Kapablanka odnio pobjedu. Početnih osam poteza u njoj ponovilo je prvu partiju meča, a zatim je Kapablanka manevrom dame pojačao igru. Lasker je, braneći se domišljato, žrtvovao piona, a u 16. potezu i kvalitet, i postigao — kako je smatrao — punopravnu kontragru. Ali kad se činilo da je sve najgore iza njega, Lasker je pogriješio: spašavajući se od šahova, dozvolio je protivniku da razmijeni dame, nakon čega je Kapablanka zabilježio pobjedu.
U narednih pet partija ponovila se uočena cikličnost — četiri duela završila su remijem, a u petoj je, u 68. potezu, pobjedu odnio Kapablanka, koji je ovoga puta igrao crnima. „Stil Kapablanke bio je iznad svake zamjerke“, priznaje Lasker nakon te partije. Ipak, sebi je mogao uputiti prigovor: dobivši prednost u otvaranju, nije zatim našao najjači nastavak, a neuspješnim izmjenama prepustio je pozicionu prednost crnom, koji je bez greške iskoristio. „Logičnost narednih manevara je očaravajuća“, tako Lasker komentariše Kapablankinu igru u ovoj partiji.
Zašto je svjetski šampion griješio? Lasker je to objašnjavao time što se pred kraj partije zamarao zbog „zasljepljujućeg aprilskog sunca Havane“. Moguće je da mu tropska klima zaista nije dopuštala da uvijek igra na granici svojih mogućnosti. Ali glavni razlog je ipak bio drugi — i ticao se igre njegovog protivnika. Kapablanka se odlično pripremio za meč. U otvaranjima nimalo nije zaostajao za svjetskim šampionom, čak ni onda kada je ovaj igrao svoje omiljene sisteme u španskoj partiji i daminom gambitu. U središnjici Kapablanka je vješto izbjegavao pozicije koje su bile po Laskerovom ukusu, a istovremeno nije forsirao događaje. U završnici je Kubanac čak nadmašivao svjetskog šampiona. Pred Laskerom je stajao sasvim drugačiji Kapablanka nego sedam godina ranije u Petrogradu. Umjesto impulzivne igre s blistavim kombinacijama, došla je nova igra — možda hladnija, „ne od srca, već od razuma“, ali takva koja gotovo da nije ostavljala mjesta greškama.
A protiv takve igre svjetski šampion nije uspio pronaći protivotrov. „Po svojoj dosljednosti, Kapablankina igra bila je očigledno iznad moje“, priznao je Lasker nakon meča.
Partiju ponovo dobija izazivač. Evo kako ju je Lasker prokomentarisao: „Čitavu partiju Kapablanka je vodio energično, a istovremeno oprezno, tražeći čvrste pozicije iz kojih se lako moglo preći u napad. I ja sam ovu partiju odigrao ne loše, osim u njenom posljednjem dijelu. Tu su me snage izdale, očito usljed djelovanja klime. Tim navodom, međutim, ne želim umanjiti Kapablankine zasluge, jer me je prisiljavao da rješavam dovoljno teške zadatke da bi konačno slomio snagu svakog umornog igrača…“
Evo te partije, koja, kao i prethodna, spada u najbolja Kapablankina ostvarenja u meču.
Damin gambit
H.-R. Kapablanka — Em. Lasker
11. partija meča, Havana, 1921.
1.d4 d5 2.Nf3 e6 3.c4 Nf6 4.Bg5 Nbd7 5.e3 Be7 6.Nc3 0–0 7.Rc1 Re8 8.Qc2 c6 9.Bd3 dxc4 10.Bxc4 Nd5 11.Bxe7 Rxe7 12.0–0 Nf8 13.Rfd1 Bd7 14.e4 Nb6 15.Bf1 Rc8 16.b4 Be8 17.Qb3 Rec7 18.a4 Ng6 19.a5 Nd7 20.e5 b6 21.Ne4 Rb8 22.Qc3 Nf4 23.Nd6 Nd5 24.Qa3 f6 25.Nxe8 Qxe8 26.exf6 gxf6 27.b5 Rbc8 28.bxc6 Rxc6 29.Rxc6 Rxc6 30.axb6 axb6 31.Re1 Qc8 32.Nd2 Nf8 33.Ne4 Qd8 34.h4 Rc7 35.Qb3 Rg7 36.g3 Ra7 37.Bc4 Ra5 38.Nc3 Nxc3 39.Qxc3 Kf7 40.Qe3 Qd6 41.Qe4 Ra4 42.Qb7+ Kg6 43.Qc8 Qb4 44.Rc1 Qe7 45.Bd3+ Kh6 46.Rc7 Ra1+ 47.Kg2 Qd6 48.Qxf8+ 1–0
Jedna od najostrijih u meču bila je, vjerovatno, 12. partija, u kojoj je nastala rijetka situacija: četiri lake figure Kapablanke suprotstavljale su se paru topova i lovcu Laskera. Partija je bila prekinuta. A nakon analize, tokom koje su protivnici shvatili da može izgubiti samo onaj koji bude forsirao pobjedu, zabilježen je remi.
Poslije brzog remija u 13. partiji, 28. aprila je odigrana 14, kojoj je bilo suđeno da postane posljednja u meču.
U španskoj partiji Kapablanka je crnim figurama dobio pomalo stiješnjenu poziciju. Lasker je u potrazi za boljim planom igre potrošio mnogo vremena, ali ništa konkretno nije našao, dok je Kapablanka izveo duhovit i dug manevar damom putem — h5, jasno uperivši pogled na položaj bijelog kralja. Istina, konkretnih prijetnji još nije bilo, ali samo prisustvo protivničke dame na toj strani, po svemu sudeći, uznemirilo je Laskera. On pravi dvije uzastopne greške, pri čemu je druga bila već nepopravljiva. Bijeli gube kvalitet, a s njim i nadu u povoljan ishod borbe.
Poslije te partije Lasker je odlučio da preda meč. Hose Raul Kapablanka je postao treći svjetski šahovski šampion u istoriji.
(Nastaviće se)