Piše: Jorge Njegović Drndak
Centralna željeznička stanica u Rigi
Ujutro 10. maja 1960. godine prostrana i tek izgrađena Centralna stanica u Rigi nije mogla da primi sve one koji su željeli da uhvate voz za Moskvu. Tog jutra se iz Moskve u Rigu vraćao tek okrunjeni svjetski šampion u šahu, dvadesettrogodišnji Mihail Talj. Dan ranije pobijedio je iskusnog prvaka Mihaila Botvinika i postao najmlađi svjetski šampion u istoriji. Peron je bio u potpunom haosu. Ljudi su ispunili sve prolaze, tiskali se na stepeništima i penjali na bandere samo da bi ugledali Mihaila Talja. Oduševljeni poštovaoci izvukli su svog idola iz voza i smjestili ga u „Volgu“ parkiranu odmah pored. U jednom trenutku masa je čak podigla automobil, iz njega iznijela Talja i nosila ga duž perona. Neko se našalio da će se Riga ubuduće zvati Talj Aviv.
Toga dana i Letonska opera, gdje je mladi šampion održao konferenciju za novinare, bila je prepuna. Mihail je bio iskreno srećan, šalio se i igrao riječima. „Imam jednu sklonost, jednu slabost — nazovite je kako hoćete: obožavam paradoksalna rješenja“, priznao je novinarima. „Kad je kateta duža od hipotenuze i kada je dva puta dva jednako pet.“
Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina šah je u Sovjetskom Savezu bio nevjerovatno popularan. Gradovi su organizovali sopstvena prvenstva, škole su osnivale šahovske klubove, a novine objavljivale izvještaje o partijama. Na međunarodnom planu ugled sovjetskog šaha neprestano su potvrđivale titule svjetskih prvaka. A igra Mihaila Talja — rizična, avanturistička, nalik krajnjoj borbi — još više je osvajala publiku, naročito mlade.
Velika prvenstva često su se održavala na javnim mjestima, uz ogromnu posjećenost. Meč Talja protiv Botvinika igran je na sceni Puškinovog teatra. U isto vrijeme, ispred pozorišta, na Tverskom bulevaru, okupljale su se hiljade ljudi. Tamo je visila šahovska tabla velika poput ekrana, na kojoj se pratila partija, a masa je svaki potez pozdravljala glasnim ovacijama.
A u samoj sali dešavalo se nešto nezamislivo! Gledaoci su skakali sa svojih mjesta, aplaudirali i uzvikivali: „Bravo!“ U jednom trenutku Botvinik više nije mogao da izdrži buku i zahtijevao je da se šahovski sto premjesti na zadnji dio scene (u šestoj partiji). Velemajstori su završili partiju bez publike. Ali te večeri ništa nije moglo da zaustavi Talja. Pobjedom nad Botvinikom postao je osmi svjetski prvak u šahu.
Na pitanje novinara u Rigi kako se osjećao kada su mu stavili lovorov vijenac na glavu, šampion je odgovorio: „Vrlo mi je neprijatno da to priznam, ali u prvi mah mi se učinilo da je težak; čak sam se i srušio pod njegovom težinom. Svi ostali osjećaji došli su nešto kasnije.“
(Preneseno sa fejsbuka)