–Gukeš, čestitamo. Ovo ti je prva pobjeda na turniru nakon sigurnog starta sa četiri remija. Kakvi su utisci poslije prve pobjede ovdje?
Gukeš D– Prijatni. Iskreno, trebalo je da pobijedim već u prvoj partiji, ali tamo je baš malo nedostajalo. U cjelini sam zadovoljan kako sam igrao do sada. Da, nije bilo pobjeda, ali sam osjećao da igram dobro, pa sam znao da će pobjeda prije ili kasnije doći. Danas je to bila jedna radna, „do kraja stisnuta“ partija.
— Ako govorimo o otvaranju: jesi li dobio otprilike ono što si želio?
Gukeš D- Da, pozicija je ispala sa velikim brojem figura, čemu sam od početka težio. Uopšteno, pozicija je i dalje bila nejasna. A onda je došao trenutak kada sam počeo da preuzimam inicijativu – uspio sam da izvedem potreban prodor. Sa izolovanom pješakom je uopšte prijatno igrati. Objektivno, vjerovatno se ona može držati, ali meni je djelovalo da mi je pozicija veoma ugodna.
— Sa ovakvom kontrolom vremena, da li je teže braniti se sa izolatovanim pješakom?
Gukeš D- Mislim da nije toliko stvar u kontroli vremena, koliko u tome što je on imao oko dvadeset minuta za petnaest poteza. U tako neprijatnoj poziciji to je teško. Zato sam imao velika očekivanja. Inače, branio se veoma precizno i nalazio poteze koji su mi otežavali zadatak.
— Pobjeda pred dan odmora je posebno prijatna, zar ne?
Gukeš D- Naravno. Uvijek je lijepo pobijediti, a poslije četiri remija i pred vikend – posebno.
— U prvom kolu imao si veoma dugu partiju u kojoj si trebalo da pobijediš, ali nisi. Rekao si da to nisi dozvolio da utiče na tebe. Da li je to svjestan rad na psihologiji?
Gukeš D- U toj partiji mi je pomoglo to što je bila toliko duga da sam se jednostavno umorio i nisam imao ni vremena ni snage da se nerviram. Naravno da sam želio da pobijedim, ali ovo je turnir od 13 kola – u takvom formatu jedan ili dva neprijatna rezultata su neizbježna. U prva dva kola sam takođe želio da odigram bolje, ali sam tada bio pod pritiskom. A onda sam se „zagrijao“ i sve je došlo na svoje.
— Ovdje ima jako mnogo navijača. Prije nekoliko dana vidjeli smo snimak kako te dočekuje gomila djece i ljudi sa autogramima. Osjećaš li tu podršku?
Gukeš D- Da, to je uvijek prijatno – vidjeti da toliko ljudi dolazi da gleda klasične partije. To nije lako. Čak i prvog dana, kada je partija trajala veoma dugo, ostali su do kraja. Naravno, kada imaš loš rezultat i vidiš takvu masu ljudi, to je pomalo teško: umoran si, razočaran i ne želiš nikoga da razočaraš. Ali u cjelini je to sjajno, posebno što ovdje ima toliko djece. I drago mi je da vidim da je većina navijača iz Indije.
— Već si ranije igrao protiv Arjuna i drugih sunarodnika. Da li postoji olakšanje što su te partije iza tebe?
Gukeš D- Ne bih baš tako rekao. To su odlični igrači i uvijek imamo zanimljive partije. Ne razmišljam o tome na taj način — ionako treba igrati sa svima.
— Prošle godine turnir se za tebe završio veoma bolno. Jesi li došao ovdje sa posebnom željom da pobijediš?
Gukeš D- Na svakom turniru želim da pobijedim. A na ovom – tim prije, imajući u vidu kako se sve završilo ranije. Zato sam ovdje i trudiću se da dam maksimum.
— I uopšte, kako je ponovo biti ovdje, u Vajk-an-Zeu?
Gukeš D- Za mene je ovo veoma mirno mjesto. Prošli put sam došao odmah poslije pobjede na svjetskom prvenstvu, kada je kod kuće bilo mnogo buke, i bio sam srećan da jednostavno pobjegnem ovamo. I sada je isto – želio sam tišinu i mir. Gledaš kroz prozor, nema nikoga, možeš da budeš sam sa sobom. Za jednog Indijca to je posebno prijatno.
(Preneseno sa fejsbuk stranice Uslana Misalova)