V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.
Dalje Romanovski opisuje: „Utisak koji je na mene ostavilo stvaralaštvo Kubanca bio je potpuno izuzetan, zapanjujući. Upravo njegovo stvaralaštvo konačno i nepovratno je oblikovalo u meni ne samo odnos prema šahu kao punopravnoj umjetnosti, već mi je ukazalo i na pravi put u toj oblasti. Sa punom snagom sam najprije osjetio, a potom i shvatio značaj kombinacije u stvaralaštvu, skriveni smisao svake pozicije, koji leži u dinamičkoj energiji svake figure u igri… Ako mi je Lasker svojim stvaralaštvom pokazao šta znači šahovski plan i kako ga treba sprovesti u praktičnoj borbi, Kapablanka je za mene jasno osvijetlio pitanje kako potencijalnu energiju šahovske figure najkraćim putem pretvoriti u kinetičku i kako iz te energije izvući vatru kombinatornih napada i pojedinačnih iznenadnih kombinacija“.
I dalje, na konkretnim primjerima nekoliko partija Kapablanke iz tog perioda, duboko i detaljno komentiranih, Romanovski otkriva „brze metamorfoze kojima su pozicije bivale podvrgnute pod utjecajem vrele energije kojom su figure bile ispunjene u rukama Kapablanke u tim godinama, kada je planiran i spor način djelovanja vladao u šahovskom stvaralaštvu“.
Zanimljivo je da je Romanovski osjetio utjecaj Kapablanke ne samo u opštim kreativnim metodama igre u središnjici, već i u konkretnom razumijevanju središnjice igre koja proizlazi iz španske partije. Nakon analize dinamičnih napada figurama Kapablanke, Romanovski je odlučio odlučno krenuti „španskim putem“ i čak odigrao eksperimentalni meč do šest pobjeda sa svojim starijim bratom Aleksejem, također snažnim šahistom. Nekoliko partija iz ovog meča prikazanih u knjizi pokazalo je koliko je snažno djelovanje Kapablanke bilo na mladog Petra Romanovskog, budućeg prvaka SSSR-a i jednog od istaknutih šahovskih teoretičara, autora klasičnog djela “Središnjica”.
Usput, u daljnjem toku, između Kapablanke i Romanovskog razvilo se prijateljstvo, i oni su se dva puta susreli za šahovskom tablom na međunarodnim turnirima. Zanimljivo je da Kapablanka u svojim predavanjima iz 1941. godine spominje upravo jednu od tih partija u dijelu posvećenom španskoj partiji. Promatrajući nastavak 1. e4 e5 2. Nf3 Nc6 3. Bb5 a6 4. Ba4 d6, Kapablanka je u komentarima na posljednji potez crnih zapisao: „Često sam pribjegavao ovom Štajnicovom omiljenom potezu, prije svega u slučajevima kada sam bio obavezan da igram na pobjedu. Na Moskovskom međunarodnom turniru 1935. godine izabrao sam ga protiv Romanovskog. Taj izvanredni majstor napada tada je bio jedan od najsjajnijih predstavnika Rusije. Partija je protekla u žestokoj borbi i završila remijem“.
Govoreći o San Sebastijanskom turniru i utisku koji je pobjeda Kapablanke ostavila u Rusiji, ne može se ne spomenuti i reakcija budućeg svjetskog prvaka Aleksandra Aljehina. Romanovski je u svojim sjećanjima o tom periodu zapisao: „Igra mladog ‘šampiona Novog svijeta’ svima imponuje. Oduševljava i Aljehina. On osjeća koliko je još daleko od onog savršenstva i lakoće s kojom je genijalni Kubanac pobjeđivao priznate korifeje svijeta. Da, Aljehin je oduševljen i, više od toga, čak očaran!“
Zanimljivo je da već u to vrijeme Aljehin ne samo da počinje sanjati o osvajanja titule svjetskog prvaka, nego i dolazi do zaključka da to može postići samo… u meču protiv Kapablanke.
Kada je 1919. godine S. F. Šiško, glumac i jak lenjingradski šahista, dobro upoznat s Aljehinom, započeo razgovor o borbi za svjetsko prvenstvo, između njih je vođen dijalog: — Ko će zamijeniti već starog svjetskog prvaka Laskera?.. Zar ne vi, Aleksandre Aleksandroviču?
— To će učiniti Kapablanka… Pitanje je samo vremena.
— Dakle, svoju kandidaturu za prvenstvo uopšte povlačite? Gdje je onda san vašeg života?
— San ostaje. Ali nikada nisam namjeravao boriti za šampionsku titulu u susretu s Laskerom. Uvijek sam se pripremao za susret s Kapablankom. Moj račun je jednako jednostavan koliko i nepogrešiv…
— Da li ste dugo razmišljali o tom „jednostavnom“ računu?
— Čini mi se, ubrzo nakon međunarodnog turnira 1911. godine u San Sebastijanu.
U to vrijeme Kapablanka već nije skrivao svoje namjere da uđe u borbu za svjetsko prvenstvo. Štaviše, već krajem 1911. godine on je službeno izazvao Laskera na meč. Uslovi su bili isti kao oni na kojima je odigran meč Štajnic — Lasker 1894. godine, tj. do deset pobjeda. „Izazov“ je upućen tokom kratke Laskerove turneje po Americi.
Lasker nije odmah odgovorio. Već je imao veliko iskustvo u mečevima. Dvaput je pobijedio Štajnica, uvjerljivo trijumfovao nad Maršallom, Tarašom, dvaput nad Janovskim i nedavno je odigrao remi u meču sa Šlehterom. Istina, prije posljednjeg meča je postavio uslov da će predati krunu svjetskog prvaka ako ga protivnik pobijedi s prednošću od 2 poena! Pod tim uslovima su odigrali meč 1910. godine.
Samo pod ovim uslovom Lasker je pristao igrati i protiv Kapablanke. Još su mu dodana dva uslova: nakon svakih dva i po sata igre morao je slijediti odmor (a ukupno je pristao igrati 5 sati dnevno pri tempu od 12 poteza po satu). Nagradni fond osigurava izazivač u iznosu od 10 hiljada dolara. Kapablanka je pristao samo na posljednji uslov, računajući na podršku kubanskih mecena.
Prva dva uslova je kategorično odbio, navodeći u svom pismu da Lasker mora braniti svoju titulu pod istim uslovima pod kojima je pobijedio Štajnica. Time je dao do znanja da Lasker traži izgovor da izbjegne meč. Nakon toga pregovori su prekinuti. Lasker je izjavio da se mogu nastaviti samo ako se Kapablanka izvini za izraz u pismu koji je svjetski prvak smatrao uvredljivim za sebe (zahtjev za prednošću od 2 poena kvalifikovan je u pismu kao „unfair“ — nepošten, nepravedan). Međutim, izvinjenje nije uslijedilo.
Tako su započeti pregovori zapeli u ćorsokaku. Kako će kasnije zapisati Kapablanka, svjetski prvak je uzalud odbio da igra s njim meč 1911. godine. „U to vrijeme bio sam prije svega tipični šahista, bez onog znanja koje sam kasnije stekao kroz iskustvo i ozbiljno promišljanje.“
Bezuspješni su bili i pregovori Laskera s drugim izazivačem, tadašnjim prvakom Rusije Akibom Rubinštajnom, za kojeg je glavni kamen spoticanja bio visok nagradni fond.
Ipak, šahovska javnost sve je odlučnije zahtijevala da Lasker uđe u dvoboj s tim priznatim kandidatima za svjetsko prvenstvo.
Ali ko je od njih prvi izazivač? Ovdje su mišljenja bila podijeljena.
(Nastaviće se)