Kapablanka u Rusiji (4.nastavak)

V.Linder, I.Linder, Moskva, „Sovjetska Rusija“, 1988.g.

Kapablanki je, naravno, laskalo što mu se svjetski šampion obraća za konsultacije. I sam je osjećao da je jaka strana njegove igre još tada bila završnica. U otvaranju je, kako se kasnije prisjećao Kubanac, „često još sprovodio mlake, vještačke planove, koji se ne mogu preporučiti protiv jakih igrača“. Što se tiče središnjice, „kombinacije su postale tačnije i dublje, a osim toga, počinje sve više i više da se ispoljava poziciona igra“.

Usput, o Kapablan­kinom interesu u to vrijeme za analizu neobičnih završničkih pozicija svjedoči i studija koji je sastavio na složenu temu borbe topa i konja protiv topa i nekoliko pješaka. Ona je prvobitno bio objavljena u časopisu „Laskers Chess Magazine“.                                                   

Bijeli dobija

1.Kc4 Ka5 2.Kxc5 Ka6 3.Kxc6 Ka7 4.Nd5 Rh2 5.Nc3 f5 6.Rb7+ Ka6 7.Rb6+ Ka5 8.Rb5+ Ka6 9.Rb4 Ka7 10.Nb5+ Kb8 11.Nd6+ Ka8 12.Nc4 Ra2 13.Kc7 Ra7+ 14.Kc8 Ra6 15.Rb8+ Ka7 16.Rb7+ Ka8 17.Nb6+ Rxb6 18.Rxb6 Ka7 19.Rb2 f4 20.Kc7 Ka6 21.Kc6 Ka5 22.Kc5 Ka4 23.Kc4 Ka3 24.Rg2 i bijeli dobija

*
Godine 1965. sovjetski šahovski problemista G. Kasparjan utvrdio je da se igra crnih može pojačati i da se može postići remi. Ovu poziciju kasnije su analizirali i majstor N. Novoteljnov i velemajstor J. Averbah. Potonji je predložio nastavak:
6… Ka8 7. Re7 Rb2 8. Re8+ Ka7 9. Nb5+ Rxb5 10. Kxb5 f4 11. Kc6 g2 12. Re7+ Kb8! 13. Re1 Kc8 14. Rb1 Kc8 15. Ra1 Kb8 itd.

Šahista iz Tjumena, V. Romanov, utvrdio je da se, ako se u početnoj poziciji bijeli konj premjesti s e3 na e4, studija rješava ovako:
1. Kc4 Ka5 2. Kxc5 Ka6 3. Kxc6 Ka7 4. Nd6 Rh8 5. Rb6! (s prijetnjom mata u tri poteza)
5… Ka8 6. Nb5 Rc8+ 7. Kc7+ Rxc7+ 8. Nxc7, i bijeli dobija.
(Vidi: Šahmati v SSSR — 1979 — br. 7 i 12.)

Posebnu popularnost Kapablanka je stekao zime 1909. godine, kada je preduzeo prvu turneju u svom životu po gradovima Sjedinjenih Država.
„Zapanjujuće!“, „Fantastično!“, „Ništa slično nismo očekivali!“ — takvim naslovima blistala su novinska izvještavanja o Kapablankinim gostovanjima. U prvih deset seansi simultanke nije izgubio nijednu partiju. U simultanci održanoj u Hobokenu Hose je na 28 partija utrošio svega sat i četrdeset minuta, tri je završio remijem, a izgubio samo jednu — u kojoj je odbio remi. Ukupni rezultat njegove turneje bio je fenomenalan: odigrao je 602 partije, izgubio samo 12 i napravio 17 remija.

Sjedinjene Države bile su spremne da ga prihvate kao svog idola. Ali prije toga Kapablanka je morao dokazati da nije slabiji od nacionalnog prvaka, Maršala.

Frenk Džejms Maršal važio je za jednog od najjačih šahista svijeta. Velik utisak na savremenike ostavile su njegove pobjede na velikim međunarodnim turnirima u Kembridž-Springsu (1904), gdje je za 2 poena nadmašio Laskera, za 5,5 poena Čigorina i Šlehtera, za 6 poena Pilsburija, kao i u Nirnbergu (1906) i Diseldorfu (1908). Na ova tri takmičenja nije izgubio nijednu partiju! Mnoge partije bile su vođene u oštro-kombinacionom stilu. Majstorski je sprovodio napad i kontra-napad. U vješto pripremljene zamke često su upadali i iskusni majstori.

Ali u mečevima protiv predstavnika pozicione škole Maršalu je bilo teško. Ako je na turnirima, kao romantičar šahovske umjetnosti, igrao s ogromnim nadahnućem, uvijek imajući pred sobom novog protivnika, u dugim nadmetanjima s jednim te istim šahistom nije nalazio poseban polet, pa su rezultati ponekad bili za njega poražavajući. U duelima sa Zigbertom Tarašem i Emanuelom Laskerom u periodu 1905—1907. iz 32 partije dobio je samo jednu, a izgubio 16.

Ipak, s Kapablankine strane bilo je veoma smjelo izazvati prvaka Amerike. Šahistu koji je već učestvovao na 23 međunarodna turnira i odigrao sedam mečeva sa evropskim korifejima! Naravno, američki majstor bio je uvjeren u uspjeh, prihvatajući izazov mladog Kubanca. Uslovi su bili isti kao i u njegovim prethodnim mečevima — igra do osam pobjeda.

Prva partija odigrana je 19. aprila 1909. godine. Po žrijebu, pravo da započne pripalo je Maršalu. Posebno je bio zanimljiv repertoar otvaranja meča, u kojem su oba rivala pokazala zavidnu postojanost. Dok je Kapablanka otvarao borbu potezom kraljevskim pješakom i igrao špansku partiju, Maršal je u prvoj i svim narednim neparnim partijama neprestano birao potez daminim pješakom i igrao damin gambit. Međutim, samo u jednoj, sedmoj partiji, postigao je uspjeh. Do tog trenutka, međutim, već je gubio od protivnika za tri poena.

Šta je, zapravo, izazivalo takvu upornost Maršala (kojeg su čak zvali „pjevačem poteza d2–d4“) u primjenom daminom gambitu? Vjerovatno je u svoje vrijeme dobro proučio ovo otvaranje, a uspjesi na turnirima usađivali su mu uvjerenje da s bilo kojim protivnikom i u bilo kojim okolnostima može biti pouzdano oružje. Ipak, Kapablanka je pokazao pogrešnost takvog mišljenja: polovinu svojih pobjeda ostvario je crnim figurama.

Kapablanka je vješto odbijao žestoke napade protivnika. Ponekad je hrabro kretao u susret burnim komplikacijama, koje je Maršal tako tražio, i izlazio iz tih oštrih borbi kao pobjednik. Tako je bilo, na primjer, u petoj partiji, gdje je Kapablanka svojim 21. potezom g7–g5 naglo zaoštrio igru, „prizivajući vatru na sebe“. Taj potez zahtijevao je precizno i dalekosežno računanje, jer bi i najmanja greška crnima mogla koštati partije.

 
22.Nxg5 Rxe3 23.Qxe3 Ng4 24.Qg3 Qxg5 25.h4 Qg7 26.Qc7 Rxd4 [Kako je ukazao Kapablanka sada je jače bilo  26…Qf6 ] 27.Qb8+ Kh7 28.e5+ Be4 29.Rxd4 Bxb1 30.Qxa7 Nxe5 31.Rf4 Be4 32.g3 Nf3+ [„Pravilnije je bilo  32…f5!“-Kapablanka)] 33.Kg2 f5 34.Qxb6 Nxh4+ 35.Kh2 [35.Kh3 Qa1!] 35…Nf3+ 36.Rxf3 Bxf3 37.Qxe6 Be4 38.f3 Bd3 39.Qd5 Qb2+ 40.Kg1 Bb1 („Do tog trenutka sam igrao dobro. Kraj je jako poučan“-Kapablanka) 41.a4 Qa1 42.Qb7+ Kg6 43.Qb6+ Kh5 44.Kh2 Ba2 45.Qb5 Kg6 46.a5 Qd4 47.Qc6+ Qf6 48.Qe8+ Qf7 49.Qa4 Qe6 50.a6 Qe2+ 51.Kh3 Bd5 52.a7 Bxf3 Bijeli predaje

Već u ovom meču Kapablanka je pokazao da može igrati jednako dobro i u potpuno pozicionom stilu. Na primjer, u posljednjoj, 23. partiji, koja je odigrana nakon dugog „remi-perioda“ koji je trajao devet susreta zaredom, Kapablanka je finim manevrima primorao protivnika da izvrši niz razmjena, od kojih je svaka znatno pogoršavala Maršalovu poziciju. U završnici, kao i u nekim prethodnim partijama protiv istog protivnika, Kapablanka je igrao besprijekorno i odnio pobjedu.

(Nastaviće se)