Piše: Sergej Voronkov
pisac, istoričar
Ragozin:
„Više od pet godina nisam učestvovao u polufinalnim takmičenjima i s zadovoljstvom moram da primijetim porast vještine naše omladine. Lipnicki je tek ove godine stekao zvanje majstora, ali je već potpuno zreo i iskusan šahista. Dobro poznaje teoriju, a po stilu je sklon kombinacionoj borbi. Sokoljski je igrao vrlo neujednačeno i pravio previde; neke partije odigrao je s velikom snagom. Geler, koji je na prošlom prvenstvu SSSR-a pokazao vrlo zanimljivu i blistavu igru, ovaj put je igrao nesigurno.“
(isto izvor)
Ako neko ima zbirku „Šah za 1950. godinu“, neka je otvori na stranici 104. Šta, nema je? Ne čudite se: list s tom stranicom istrgnut je iz gotovo svih primjeraka. Zašto? Na njoj je bila tabela kijevskog polufinala u kojem je igrao Jurij Saharov — budući dvostruki šampion Ukrajine, poznati trener. Razlog za taj „vandalizam“ bio je Saharovljevo hapšenje 1951. godine, ubrzo nakon njegove pobjede na lavovskom polufinalu XIX prvenstva SSSR-a.
Ni u enciklopedijskom rječniku Šah, ni u Vikipediji nećete naći pomen o toj tragičnoj priči. U sledećem članku, obećavam, ispričaću sve detaljno…
Usput, u istom godišnjaku uklonjen je još jedan list – sa stranicama 185–186, na kojima su, izgleda, bile neke tabele, jer tekst sa 184. prelazi direktno na 187. stranu. Nijedan kompletan primjerak još nisam uspio da pronađem, pa tako ne znam ni razlog za to uklanjanje…
Ona stranica s tabelom kijevskog polufinala, istrgnuta gotovo iz čitavog tiraža zbirke „Šah za 1950. godinu“. Razlog je bilo prezime Jurija Saharova.
Gorkovska grupa:
- Aronin – 10,5 iz 15;
2–3. Ljublinski i Petrosjan – po 10; - Furman – 9,5;
5–6. Nežmetdinov i Ufimcev – po 9; - Konstantinov – 8,5;
- Dubinin – 7,5;
9–10. Levenfiš i Solovjov – po 7 itd.
Aronin:
„Petrosjan je šahista u usponu. Privlači pažnju lakoća s kojom igra, oštrina kombinacionog vida. Istovremeno je na visokom nivou njegovo strateško razumijevanje najrazličitijih pozicija.
Najjače strane igre Ljublinskog su umijeće manevrisanja u složenim pozicijama i upornost u odbrani. Kao i uvijek, zanimljivo je igrao Nežmetdinov. Dobivši ove godine zvanje majstora, ponovo je premašio majstorsku normu.“
(isto izvor)
Abramov:
„Levenfiš nije izdržao napetost teškog turnira i izgubio je posljednje četiri partije. Pobjeda Aronina, koji se po četvrti put zaredom plasirao u finale – i to tri puta kao prvi – zaslužuje da bude posebno istaknuta.“
(Zbirka „Šah za 1950. godinu“)
Tulska grupa:
1–2. Averbah i Borisenko – po 11,5 iz 15;
3–4. Moisejev i Suetin – po 9;
5–7. Iljvicki, Poljak i Simagin – po 8;
8. Fridštejn – 7,5;
9. Gusev – 7;
10. Lilijental – 6,5;
11–13. Goldberg, Kasparjan i Korčnoj – po 6 itd.
Abramov:
„Odlično je čitav turnir odigrao kandidat za majstora Borisenko. Ostvario je 9 pobjeda – više nego bilo ko od 80 učesnika polufinala!“
(isto izvor)
Borisenko:
„Pobjednik turnira Averbah, dobro igrajući otvaranja, uporno se borio za inicijativu i vješto pretvarao prednost u pobjedu. Završnica je za Moisejeva ispala dramatična – izgubio je posljednje dvije partije i dostigao ga je Suetin, koji je imao prednost po tabeli koeficijenata…“
Suetin:
„…desilo se tako da sam ne samo postao majstor, nego i ušao u finale. Moram priznati, inspirisala me pobjeda nad Lilijentalom u prvom kolu – prvi put sam tada pobijedio velemajstora. Iznenadila me njegova nesigurnost u sebe. Bilo je očito da je u dubokoj krizi. A imao je tek 39 godina. Sledeće godine su pokazale da je proces gašenja išao neumoljivo. O razlozima se može samo nagađati – vjerovatno su presudili moralni zamor i dolazak nove, poslijeratne generacije.“
(iz knjige „Šah kroz prizmu vremena“, 1998)
Posebno se treba osvrnuti na igru Korčnoja. U njoj ima mnogo domišljatosti i duhovitosti. Treba napomenuti da bi Korčnoj mogao postići i bolji rezultat da nije upadao u oštre cajtnojte. Osim toga, mladi šahista je imao sklonost da precjenjuje svoju poziciju.
(Šah u SSSR-u, br. 12, 1950)
Bejlin:
„Godina 1949. Igramo Korčnoj i ja u četvrtfinalu prvenstva zemlje u Lavovu. Ima osamnaest godina – najmlađi u turniru. Za tablom je povučen, ali u slobodno vrijeme vrlo aktivan. Ako se u raspravi sukobi sa starijim – ne usteže se, ne traži riječi. Posvađali smo se oko neke moje pozicije. Odlučili smo da stvar razjasnimo u brzopoteznim partijama. Ispostavilo se da ja, očigledno, ne držim nivo, iako sam se u tom turniru plasirao u polufinale. Viktor (koji je tada dijelio 8–10. mjesto) završio je naš mali dvoboj riječima:
„Igrate izvan svoje težinske kategorije, maestro.““
(iz knjige „Moji susreti u šahovskom kraljevstvu“, 2003)
Ovu jedinstvenu fotografiju učesnika lavovskog četvrtfinala, na kojem je debitovao Viktor Korčnoj, poslao je novinar Ivan Jaremko (Lavov).
Ispred univerziteta stoje (s lijeva nadesno): A. Budo, R. Gorenštejn, V. Korčnoj, Ju. Saharov, A. Ebralidze, Zelinski, sudija T. Kukić, B. Dmitrijev, N. Gusev, sudija P. Jacino, Kruminjš, Z. Hodžaev, N. Sažajev, M. Bejlin, Ajrapetov, L. Ščerbako v, Levin, P. Kondratjev.
Objavljuje se po prvi put.
(Nastaviće se)