Smislov i Fišer
Vasilij Vasiljevič najviše je volio da se prisjeća svjetskih šampiona – svojih odnosa i partija s njima. Meni je bilo posebno zanimljivo da ga pitam o Fišeru, jer je on najzagonetniji šampion – čovjek koji je sam razbio sovjetsku šahovsku mašinu.
Vasilij Vasiljevič je govorio da su se on i Bobi međusobno izuzetno poštovali – kada je preko Lilijentala Fišeru poslao svoju „debelu“ knjigu, Bobi je mjesec dana svuda išao s njom, ne ispuštajući je iz ruku.
Vasilij Vasiljevič:
„Kad bih išao drugom stranom ulice, on bi uvijek prešao da me pozdravi i prozbori nekoliko riječi. A Amerikanci Reševski i Benko su se tome silno čudili – Bobi se ni prema kome nije odnosio s takvim poštovanjem.
Jednom sam mu u Argentini ponudio remi poslije sat vremena igre, a on je rekao da se u principu ne slaže na remi prije 40. poteza, ali da sa mnom pristaje.
Inače, Bobi je, to se vidjelo, uvijek bio usamljen, kao da je nosio neki znak sudbine. Više ne mogu da kažem – to bi već spadalo u „zabranjene informacije“.
Kao talenat, bio je izvanredan, talenat ranga Morfija i Kapablanke, koji su od rođenja imali osjećaj za poziciju. Za razliku od Kapablanke, Bobi je bio fanatik šaha – da bi ga bolje proučio, naučio je španski i ruski jezik.
Sjećam se, usred banketa u Zagrebu, odjednom mu je postalo dosadno – izvadio je džepni šah i počeo da analizira.
Bio je i veliki reformator šaha, o čemu se, ne znam zašto, rijetko govori – uz njegovo ime vezane su nove šahovske varijante i šahovski satovi. Da, šahisti ne shvataju koga su izgubili. Bio je jedan od rijetkih koji su imali enciklopedijsko znanje, i to stečeno potpuno samostalno!
Nikada nije odstupao od svojih uobičajenih šablona (što mu je bila i snaga i slabost), i sjećam se kako ga je jednom O’Keli uhvatio u remi-varijanti – Bobi je tada bio strašno bijesan.
Zanimljivo, ali mi iz svjetskog vrha u to vrijeme nikad nismo igrali na remi. Bobi je govorio:
„Uvijek rizikujem, ali igram ono što sam dobro proučio.“
Ipak, uvijek je igrao brzo, naročito u otvaranju, i uvijek imao pola sata više na satu od protivnika. (Velemajstor Sergej Makaričev, trener Karpova i Kasparova, govorio je: „Ako imaš pola sata više – to znači prednost od pola pješaka!“)
Po lakoći igre podsjećao je na Ananda. Zbog toga, kad bi se igralo protiv njega, trebalo je biti izuzetno spreman u otvaranju – što ja nisam bio. Zato je s njim uspješno igrao samo Jefim Geler – njegov mu je stil odgovarao (tačnije, nije odgovarao Bobiju) i odlično je poznavao svoje pozicije – kao i Bobi.
Inače, Fišer je bio u prijateljskim odnosima sa sovjetskim šahistima, posebno sa Štejnom i Taljem. Talju je čak pokazivao svoje umijeće gatanja iz dlana.
Bio je jedini učesnik koji je posjećivao Talja u bolnici tokom turnira kandidata na Kurasau.
Ali Talj je volio da ga zadirkuje raznim šalama – ponekad ga je dovodio gotovo do suza.
Ipak, Bobi mu je uvijek opraštao te šale.
Pri tome je Ludeku Pahmanu Fišer rekao:
„Mrzim Ruse.“
Na to se Pahman iznenadio:
„Ali oni su fini momci.“
A Bobi je zbunjeno odgovorio:
„Da, naravno, ali kako ću onda da ih pobjeđujem?“
Dakle, njemu je bilo potrebno sredstvo da sam sebe motiviše, da se psihološki pokrene.
Isti takav pristup imao je Mihail Moisejevič (Botvinik) – namjerno bi se posvađao s protivnikom prije meča, kako bi se doveo u borbeno stanje.
Ja sam to znao i samo bih se nasmijao, složio bih se sa svime što je tražio i time ga lišio njegovog najvažnijeg psihološkog oružja.
Tako je postupio i Talj pred svoj prvi meč s njim.
Fišerova igra se odlikovala ogromnom energijom, čak i u blicu.
Po tome je podsjećao na Aljehina, iako to sam nije volio da priznaje.
Čini se da je Kaspárov u partiji ulagao isto toliko energije, ali on je išao putem kompenzacije – balansirao je naporom.
Postojala je i karikatura sa meča u Rejkjaviku – umjetnik je tačno uhvatio tu Fišerovu energiju i nacrtao ga kako mu iz očiju frcaju varnice.
Tada je B.V. (Spaski) pokazao previše popustljiv odnos prema Bobiju, što Mihail Moisejevič nikada ne bi dozvolio.
Jer, nikada ne smiješ kršiti pravila ili pristajati na njihovo kršenje – to protivniku stvara osjećaj da mu je sve dopušteno.
(Nastaviće se)
**********
Adrijan Mihaljčišin, velemajstor
22.novembar 2014.