Piše: velemajstor Igor Zajcev
Takvi susreti održavali su se svake srijede. Petrosjan na njima nikada se nije ponašao kao učitelj, ali je svaki od nas, učestvujući u zajedničkoj analizi, kao učenik za slikarskim platnom osjećao da je tu, pored njega, uvijek prisutna ruka velikog majstora – spremna da u pravom trenutku ispravi tvoj potez.
Prebacujući figure kratkim, energičnim zamahom na ključna polja, davao je utisak da diriguje čitavim šahovskim ansamblom na svojoj polovini table. Vjerovatno je zato, nakon svakog poteza, obično lagano nakrivio glavu, kao da osluškuje čistoću zvuka pozicionih melodija.
Tokom tih časova, a i u narednim godinama, često sam primjećivao da Petrosjan u šahu pažljivo izbjegava previše obavezujuća generalizovanja i dalekosežne zaključke, preferirajući da ovoj teorijsko-filozofskoj liniji suprotstavi finu opažajnost pravog poznavaoca. Istovremeno, bio je izuzetno brižan i osjetljiv mentor, i nije ostavljao nijednu našu repliku ili pitanje bez odgovora. Čak i ako bi neko od nas napravio nepovratnu grešku u analizi, objašnjavao bi je s takvom srdačnošću da bi onaj koji je pogriješio osjećao očigledno zadovoljstvo zbog pažnje koju mu je poklonio.
Izvan tog kruga, Tigran Vartanovič odgovarao je na najrazličitije primjedbe i savjete brojnih ljubitelja šaha na potpuno spontani i neposredan način. Zbog toga mu je ostao zahvalan ogroman broj šahista različitih nivoa, koje je, kako se sada saznaje, učio ne samo u svojim javnim i novinskim nastupima, nego i jednostavno kroz analizu pojedinih partija.
Petrosjan nas je obično hvalio i bodrio, ali ponekad, kada bi se radilo o našim pozicionim greškama, bivao je ozbiljan i počinjao govoriti kao da klesa svaku riječ. Njegova razmišljanja u tim trenucima bila su zadivljujuća i često su se razlikovala od, naizgled, kanonskog znanja koje smo ranije usvojili. U najmanju ruku, ništa slično nije se nalazilo u tada poznatoj šahovskoj literaturi.
Ti časovi su mnogo promijenili naše šahovsko shvatanje. Kasnije su mnogi iz te grupe mladih majstora, u mjeri svojih sposobnosti usvojivši pozicione zakone šaha u Petrosjanovoj interpretaciji, smatrali sebe njegovim učenicima. Ali, iskreno govoreći, sam Petrosjan (i u tome leži paradoks situacije koji nikoga ne umanjuje) nikoga od nas nije doživljavao direktno kao svog učenika. Ne usuđujem se suditi čime je to bilo određeno – da li posebnom zahtjevnošću velikog majstora, ili prosto formalnim razlogom što je trajanje tih kontakata bilo prilično kratko – svega godinu-dvije. Ali za sve nas ostao je Učitelj s velikim slovom, jer je dijelio ne opšte dostupne informacije, već svoje unutrašnje jedinstveno razumijevanje, koje i jeste pravo Znanje.
Pod njegovim rukama figure su počinjale da pokazuju zadivljujuće osobine, narušavajući ustaljenu hijerarhiju na šahovskoj tabli. I ako je Talj, unoseći nepojmljivu pometnju u hijerarhiju šahovskog materijala kombinaciono-žrtvenim silovitim potezima, obezbjeđivao jednoj ili više figura najprestižnije napadačke pozicije, Petrosjan je, koristeći isključivo pozicione metode, postepeno osvajao potrebna polja za sve svoje figure.
Razlika između pozicionog i kombinacionog načina djelovanja na šahovskoj tabli, po mom mišljenju, ogleda se u sljedećem. Kombinacioni igrač nastoji šahovskim figurama dati vlastita nastojanja i energiju i, odsjecanjem suvišnog, djeluje poput iskusnog hirurga. Pozicioni igrač, s druge strane, nastupa pred iste figure kao pastir, jer samo pomaže pravilnom razvoju i usavršavanju onoga što je u njima već izvorno sadržano. „Moj zadatak svodio se na to da samo pazim na figure“, priznao je 1973. godine u intervjuu, tokom uspješno odigranog mežduzonskog turnira u Lenjingradu, čuveni Bent Larsen.
Pošto je kružnica pamćenja široko postavljena i obuhvata događaje udaljene decenijama, u okviru objavljivanih zapisa teško je osigurati glatki prelaz od jedne epizode sjećanja do druge. Napomenuću samo da su i period školovanja, i godine naknadne kreativne komunikacije s velikim šahistom dovele do toga da su pod njegovim uticajem i uz njegovo učešće moje šahovske sklonosti, iz igračkih (tako je volio govoriti Petrosjan) postepeno preoblikovane u analitičke.
Vremenom, prolazeći školovanje u njegovoj analitičkoj „studiji“ (gdje su u različito vrijeme radili takvi analitički korifeji kao što su Jefim Petrovič Geller, Isak Jefremovič Boleslavski, Semjon Abramovič Furman, Aleksej Stepanovič Suetin), počeo sam polako pristupati tajnama nove, iscrpljujuće, ali u isto vrijeme fascinantne profesije šahovskog analitičara.
Provjeravajući analitičke pripreme, Petrosjan bi pažljivim pogledom prešao preko izgrađene šahovske strukture, lagano klimnuo glavom, na trenutak se zamislio, a zatim, kao da je pronašao ranjivo mjesto, nekoliko poteza razotkrivao je glavni „živac“ pozicije. Ako bi u analizi nešto bilo neusklađeno, sakriti to od njega bilo je beznadežno. Kao da je osjećao nestabilnost šahovske konstrukcije, i taj instinkt ga je nepogrešivo vodio do pukotine u varijanti.
Sve ovo podsjeća na priču o našem čuvenom fizičaru Landauu. Priča se da su mu nakon saobraćajne nesreće, prikovanom za bolnički krevet (kako bi se provjerilo stanje njegovih mentalnih sposobnosti), donijeli teoretske proračune sa namjerno ubačenom greškom – svojevrsnu zamaskiranu zamku. Umornim, ali preciznim pokretom nepogrešivo je ukazao na „tačku apsurda“. Naravno, šah i fizika su dvije sasvim različite sfere ljudske djelatnosti, ali mehanizam djelovanja u njima vrhunskog dara – ljudske intuicije – kako vidimo, potpuno je identičan.
Ovdje sam spomenuo paralele koje povezuju šah i nauku ne bez razloga. Dok sam boravio kod Petrosjana, često bih zatekao njegove komšije iz predgrađa Moskve – poznate akademike J. Osipjana i A. Išlinskog. Nerijetko se dešavalo da nakon ukusnog ručka i deserta uz aromatični čaj, a ponekad i čašicu-dvije jermenskog konjaka, sjednemo za analizu neke aktuelne varijante otvaranja, dok su naučnici, u odličnom raspoloženju i ne obraćajući pažnju na nas, započinjali raspravu o tome šta se podrazumijeva pod četvorodimenzionalnim kontinuumom. Nerealnost svega što se dešavalo u tim trenucima s posebnom snagom zadirala je u dušu.
(Nastaviće se)
https://chesspro.ru/_events/2012/zaycev1_enc.html