V. I. Linder, I. M. Linder
Šahovska enciklopedija
Moskva, AST • Astrel, 2004

ROMANOVSKI Petar Arsenijevič (1892–1964), jedan od najjačih šahista SSSR-a 1920-ih. Šahovski pedagog, teoretičar, istoričar i literat, međunarodni sudija.

Petar Romanovski posmatra partiju Vladimira Alatorceva
Bio je pjesnik, lično je poznavao Bloka, čije stihove je obožavao, veoma je volio Bagritskog. Bio je muzičar, virtuozno je svirao na narodnim instrumentima – balalajki i harmonici, i ponekad nastupao na sceni, izvodeći Betovena i Lista. Ali, strast prema šahu bila je jača od svega, i upravo njemu je posvetio svoj život.
Prvi put je skrenuo pažnju na sebe sa 17 godina, igrajući na Svjetskom turniru amatera 1909. godine, gdje je bio jedini učesnik koji je pobijedio prvog nagrađenog i svog vršnjaka – Aleksandra Aljehina.
Aljehin – Romanovski
Sankt Peterburg, 1909.
1.e4 e5 2.Nc3 Nf6 3.Bc4 Bc5 4.d3 h6 5.f4 d6 6.f5 Nc6 7.a3 Nd4 8.Na4 b5 9.Nxc5 bxc4 10.Na4 Qd7 11.Nc3 Bb7 12.Nf3 Nb5 13.0–0 Nxc3 14.bxc3 Qc6 15.Qe1 Ba6 16.Qg3 Rg8 17.d4 Nxe4 18.Qh4 Bb7 19.Re1 g5 20.fxg6 Rxg6 21.dxe5 dxe5 22.Re2 Kf8 23.Bxh6+ Rxh6 24.Qe1 Rd8 25.Rb1 Ba8 26.Kh1 Qd5 27.a4 f6 28.a5 Kf7 29.a6 Rg8 30.Re3 Ng5 31.Qf1 Nxf3 32.Rxf3 Qd2 33.Qxc4+ Bd5 34.Qxc7+ Ke6 35.Rb6+ axb6 36.Qxb6+ Kf7 37.Qc7+ Kf8 38.Qd8+ Kg7 39.Rg3+ Rg6 40.Qd7+ Kh8 41.Rh3+ Rh6 0–1
U narednim godinama, životni putevi Romanovskog i Aljehina su se više puta ukrštali. Pet godina kasnije igrali su na turniru Njemačkog šahovskog kongresa u Manhajmu, Aleksandar – na glavnom turniru (1. mjesto), a Petar – na sporednom (2-4. mjesto). Obojica su bili internirani kada je počeo Prvi svjetski rat. Godine 1920. učestvovali su na Prvoj šahovskoj olimpijadi Sovjetske Rusije, a Romanovski je zauzeo 2. mjesto, dok je Aljehin bio prvi.
Godine 1921. Romanovski je bio jedan od osnivača prvog šahovskog časopisa u Sovjetskoj Rusiji – „List šahovskog kružoka Petrogradskog komune“, i proročki je napisao u njemu: „Nije daleko vrijeme kada će šahovsko umjetnost u Rusiji, oživljena zajedničkim radom svih njegovih učenika i učitelja, zauzeti časno mjesto na areni budućih svjetskih takmičenja, u stvaralaštvu bogatom neiscrpnošću svog izvora, divnom po dubini svog sadržaja šahovske misli“.
Iste godine Aljehin je otišao na Zapad da osvoji svjetski šahovski Olimp, dok je Romanovski, dvije godine kasnije, osvojio domaći Olimp, postavši šampion RSFSR-a (1923). Na međunarodnom turniru u Moskvi (1925) postao je najbolji među sovjetskim učesnicima, dijeleći 7-8. mjesto sa Retijem.
Ljeta 1927, pripremajući se za šampionat SSSR-a, šest najboljih šahista Lenjingrada odigrali su meč-turnir. 1. mjesto, sa samo dva remija, zauzeo je Petar Arsenijevič. Nakon oštre borbe, njegovom pobjedom je završen sljedeći meč sa mladim M. Botvinikom.
Romanovski – Botvinik
Lenjingrad, 1927
Meč-turnir šest igrača
1.Nf3 d5 2.c4 d4 3.b4?! [¹3.g3; ¹3.e3] 3…g6 [3…f6!? 4.e3 e5„] 4.Bb2 Bg7 5.g3 [5.e3] 5…b6 [5…e5] 6.Bg2 Bb7 7.0–0 e5 8.d3 Ne7 9.Nbd2 0–0 10.Nb3 Nd7 11.c5?! [11.Qd2] 11…a5! 12.bxa5 bxa5 13.a4 Bd5 14.Ba3 Nc6 15.Nfd2 Nf6 16.Qc2 Re8 [16…Qd7] 17.Ne4 Rb8 18.Nbd2 Nxe4 19.Nxe4 f5 20.Nd6 Bb3 21.Qc1 cxd6 22.Bxc6 Re6

23.cxd6 Bf8 24.d7 Bh6 25.Qc5 Bf8 26.Qxf8+ Qxf8 27.Bxf8 Kxf8 28.Rfc1 Rd6 29.Rab1 Rb4 30.Bb5 Ke7 31.Rc8 Rxd7 32.Bxd7 Kxd7 33.Ra8 Bc2 34.Rxb4 axb4 35.a5 Kc7 [35…b3? 36.Rb8 Kc7 37.Rb4+-] 36.a6?? [36.Ra6 Kb7 37.Rb6+ Ka7 38.Rxb4 Ka6 39.Kf1+-] 36…b3÷ 37.a7 Kb7 38.Rb8+ Kxa7 39.Rb4 e4 40.Kf1 exd3 41.exd3 Bxd3+ 42.Ke1 Bc2 43.Kd2 d3 44.Kc3 Ka6 45.h4 Ka7 46.Rb5 h5 47.Rb4 Ka6 48.Rb8 Ka5 49.Rg8 d2 50.Kxd2 f4 51.gxf4 Kb4 52.Rb8+ Kc4 53.Rc8+ Kd4 54.f3 Bf5 55.Rb8 Kc4 56.Rb7 Bc2 57.Rc7+ Kd4 58.Ra7 Kc4 59.Ra4+ Kb5 60.Re4 Kc5 61.Kc3 Kc6 62.Rd4 Kc5 63.Rd2 Kb5 64.Rxc2 bxc2 65.Kxc2 Kc6 66.Kd3 Kd7 67.Ke4 Ke6 68.f5+ gxf5+ 69.Kd4 1–0
Iste godine, Romanovski je ponovo postao šampion zemlje. Po prvi put u šampionatu SSSR-a učestvovao je Mihail Botvinik i zauzeo 5-6. mjesto.
Već u 30-im godinama, Romanovski je pokazao talente i kao pedagog, vodeći časove u šahovskom klubu „Sovtor-službenici“. Među njegovim učenicima su bili talentovani majstori Vladimir Alatorcev, Vitalij Čehover, Grigorij Ravinski i drugi. Početkom 30-ih, Romanovski i njegov učenik Alatorcev bili su glavni rivali mladog šahovskog giganta Botvinika na svim leningradskim turnirima.
Bolest srca koja je zadesila Romanovskog 1939. godine prisilila ga je da na neko vreme prestane sa takmičenjima. Živio je sa četiri ćerke, koje su imale od 5 do 17 godina. Tokom porođaja svoje mlađe ćerke Ane, njegova žena je preminula. Kada je počeo Drugi svjetski rat, Romanovski je imenovan za direktora Centralnog šahovskog kluba Lenjingrada. Strahovite zimske blokade 1942. godine odnijele su mu sve ćerke za 20 januarskih dana. Iscrpljenog i bolesnog Romanovskog uspjeli su da spasu. Da bi sačuvao razum i preživio, pomogao mu je šah.
„Život i šahovsko umjetnost su se harmonično spojili u mom pogledu na svijet“, pisao je Romanovski. Sjajan propagator Čigorinovih ideja, protivnik šablona i dogmatizma u šahovskoj umjetnosti, P.A. Romanovski je kao novinar, literata, istoričar šaha, pedagog i predavač stekao ogromnu popularnost, posebno među mladima. Njegovi divni šahovski radovi o središnjici i istoriji šaha postali su nezaobilazni u literaturi mnogih generacija domaćih šahista.
(Nastaviće se)