Dva miliona i 300 hiljada litara vode za „zelenog monstruma“ (5.nastavak)

Piše: Vladimir Nejštadt

U avgustu 1946. u Notingemu je održano prvo poslijeratno britansko prvenstvo, a senzacionalno ga je osvojio mladi škotski pravnik Robert Komb. Poznat po smiješnom rekordu na Olimpijadi u Folkstonu (1933.), gdje je u četiri poteza bijelim izgubio od Latvijca V. Hazenfusa (1.d4 c5 2.c4 cd 3.Sf3 e5 4.Sxe5?? Dа5+).

Izgubivši titulu šampiona, Aleksander je završio na 5-6. mjestu, izjednačen sa Harijem Golmbekom, još jednim bivšim kolegom iz Bletčlija.

Tačan datum povratka Hjua u dešifrovačku službu nije poznat, ali moguće je da je prvenstvo Ostrva započeo kao zamjenik mudraca Velčmana u „Luisu“, a završio već kao član GCHQ, gdje su ga, kao jakog administratora iz „Ultre“, odmah promovisali na rukovodeće pozicije.

U članku s početka 2010-ih, koji je objavio njegov istovjetni imenjaka Hjua Denhama, „najvišeg službenika“ GCHQ:
„U Istkotu je Aleksander počeo da radi u odjelu „R“, prethodniku kadrovskog sektora (jedan od zadataka tog sektora bio je odabir osoblja – V.N.)… Zatim je odlučeno da će postati prvi direktor australijskog centra. Ali do toga nije došlo, i on je preuzeo vođstvo Kolridž grupe, mada ne dugo. Uskoro je unaprijeđen na višu funkciju rukovodioca odjeljenja koje se bavilo ruskim šiframa.“

Sjećam se da sam dugo i bezuspješno tražio šta je zapravo ta Kolridž grupa, sve dok na internetu nije objavljen članak na engleskom „Sovjetski šifroteleks sistemi Drugog svjetskog rata“, a tamo u dijelu o mašinama serije „Poeti“ stoji:

„U prvim poslijeratnim godinama Anglo-Amerikanci su uspjeli provaliti najmanje dva sovjetska šifrirana teleteksa. Dobili su imena „Coleridge“ i „Longfellow“.

Coleridge se koristio u vojnim mrežama u evropskom dijelu Sovjetskog Saveza. Provaljen je do marta 1946. godine. Dešifrovanje Coleridgea pružilo je važne obavještajne informacije o borbenom rasporedu sovjetskih oružanih snaga, vojnim vježbama i logističkim pitanjima.

Princip šifrovanja druge mašine – Longfellow – rekonstruisan je do jula 1946., a podešavanja (redoslijed rotora-discova, početne pozicije svakog diska itd.) prvi put su pogodili u februaru 1947.“

Ako je tako, plodove razbijanja „poetskih“ šifara s druge strane Željezne zavjese mogli su koristiti samo do 29. oktobra 1948. Tog dana, što su neki kriptolozi SIS-a ili Istkota (možda baš Aleksander) nazvali „crnim petkom“, sovjetske specijalne službe su promijenile gotovo sve svoje šifrerske sisteme, uzimajući u obzir uznemirujuće signale koje su dobijali najmanje od dva agenta – „Linka“ (kodno ime Vilijama Vejsbanda, „krtice“ u Arlington Holu) i člana Kembridž petorke Kima Filbija (koji je tada često putovao u Vašington da učvrsti veze svoje britanske obavještajne službe MI6 sa rukovodstvom CIA i FBI).

Hjū Denham:

„U junu 1949. Džoš Kuper je napustio kriptološki odjel ‘H’ da bi se pridružio Direktoratu (Leonard – kako su ga u stvari krstili pri rođenju, a na kraju će postati šef cijelog CPS-a – prim. V.N.), a Hjū je postao njegov nasljednik.“

I iste te 1949. raspao se i njegov brak sa Enid, iako su tada već imali dvojicu sinova. Njihovog sina Patrika, rođenog 1940., supruga (koja je bila osam godina starija od Hjua) odvela je poslije razvoda nazad u Australiju.

„Enid je bila posvećena Hjūu, usprkos njegovom promjenjivom karakteru“, prisjećao se Stjuart Milner-Barri, „i nije gubila nadu u pomirenje.“

Ali to je bio definitivni raskid, za šta je Stjuart krivio svog prijatelja: „Bilo mu je teško podnijeti okvire porodičnog života i uopšte nije trebalo da se ženi.“

S druge strane, stabilnost na poslu (vodio je najvažniji kriptološki odjel CPS-a više od 21 godinu) išla je ruku pod ruku s njegovim neprekidnim šahovskim statusom – još od predratnih vremena pa sve do 1958. godine bio je prvi nosilac engleske reprezentacije!

Usput, uskoro nakon svog praktičnog neuspjeha na prvom poslijeratnom britanskom prvenstvu, Hjū se uspio rehabilitovati u Hastingsu 1946/47, gdje je sigurno zauzeo prvo mjesto – 7,5 poena od 9. Drugi je bio Savijeļi Tartakover sa 6,5…

I baš zabavna partija mu je tada ispala protiv višestrukog šampiona Kanade, budućeg velemajstora.

Hjū Aleksander – Daniel Janovski
Hastings 1947.

Ovde je kriptolog mogao da izvede sjajan potez:
20.Rh8+! Kxh8
21.Rh1+ Kg8
22.Rh8+!! Kxh8
23.gxf7 Qd8 (23…Qxb2+ 24.Kd1 Qa1+ 25.Bc1 Bd7 26.Qg6)
24.Qg6 Qf8
25.Qh5+ Kg7
26.Bh6+ Kh8
27.Bxf8#.

Ali on je odmah uzeo:
20.gxf7+ Kxf7, i dalje je išlo ovako:
21.Qxc3 Ke8
22.Rh8+ Kd7
23.Rxd5+!

Jednostavno i lijepo – ako crna pješakinja uzme topa, slijedi još jedan lijep udarac:
24.e6+!

23…Kc7
24.Rd1
(trebalo je odmah staviti lovca na e3)
24…Qxf2
25.Be3 Qf5.

Nakon praktičnijeg 25…Qxg2 crni bi se još dobro branili.

26.g4 Qg6
27.Bc5 Qg5+
28.Qe3 b5
29.Bb6+ Kb8
30.Kb1 Qg7
31.Rd7 Bc5
32.Rc7+ Kb7
33.Qxc5. 1:0.

I generalno, baš u Hastingsu Hjū je imao apsolutnu šahovsku sreću. Kada je na legendarni božićni turnir prvi put nakon rata stigao – u prednovogodišnjem periodu 1953. – sovjetski predstavnik David Bronštajn, Aleksander je crnim bojama pobijedio u fantastičnom maratonu od 120 poteza! Na kraju su podijelili prvo i drugo mjesto…

Januar 1954., gradonačelnik Hastingsa uručuje nagrade Bronštajnu i Aleksanderu.

Naravno, dobar trag u biografiji Hjua ostavio je i Blackpool (grad u grofoviji Lancashire, uz Irsko more), gdje je 1956. godine drugi put osvojio zlatnu medalju na britanskom šampionatu.

Ko je pomogao radniku britanske duhanske kompanije da 1937. iz Berlina dobije ogromne nagrade za šahovsku problematiku, uprkos tome što je u nacističkoj Njemačkoj bio strogo ograničen odlazak kapitala u inostranstvo?

Zašto su se tako obradovali na godišnjoj skupštini Cheltenham kluba (u oktobru 1950.) obećanom dolasku „nekoliko poznatih šahista iz Foreign Office-a“, – jer Cheltenham je bio najslabija karika u domaćem šahovskom pokretu grofovije Gloucestershire od samih početaka. Pronaći domaćeg igrača majstorskog nivoa u ovom ljetovalištu bilo je isto kao pronaći anglosaksonski zlatni novac u zelenim livadama Cheltenhama, uz Cotswold brdo. Ukratko, nije bilo ni para, a odjednom – eto bogatstva!

Ako zavirimo u šahovsku istoriju Gloucestershira… Nekada je 8 godina zaredom (od 1927. do 1934.) šampionat osvajao radnik duvanske imperije WD&HO Wills (konkretno glavnog preduzeća u Bristolu) – Comyns Mansfield. Ukupno je u toj firmi radio 45 godina, uz prekid zbog Prvog svjetskog rata, kada je služio u Kraljevskoj artiljeriji.

Tokom „zatišja“ na frontu, Comyns nije gubio vrijeme u rovovima, nego se strastveno bavio komponovanjem šahovskih problema, jednu za drugom, sa vojnim šahom koji je sa sobom nosio u rancu. Da, do tada je Mansfield već bio priznat virtuoz dvopoteznih problema, što je otkrio još u školskom uzrastu.

(Nastaviće se)

https://chesspro.ru/thesaurus/neishtadt_net_nichego_tainogo