Piše: Vladimir Nejštadt
KOLIKO PUTA I SA KOJIM CILJEM NAJBOLJI ŠAHISTA MAGLOVITOG ALBIONA PRELETIO ATLANTSKI OKEAN TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA, SUŠTINSKA RAZLIKA DVA BLISKA PO VREMENU SPORAZUMA O MEĐUSOBNOJ SARADNJI BRITANSKIH I AMERIČKIH RADIOELEKTRONSKIH OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI I KOJI DIO SOVJETSKE TERITORIJE JE CPS POČEO DA NADZIRE OD MARTA 1946.
Po rezultatima dva mini meča sa istaknutim sovjetskim velemajstorima, prvi nosilac britanskog tima osvojio je jedan i po poen od četiri! Slažete se, to je veoma dobro za apsolutnog ljubitelja šaha (kojim se bavio bez prekida od tajne službe koja je zahtijevala stalne mentalne napore), koji je takođe, naravno, bio član sastava tima koji je osnovao irski pisac-romaničar. Uz to, već tada, zainteresovan i za dopisne partije, Aleksander je inicirao dopisni super-meč između naših i Britanaca na 100 tabli. Ali ta divna ideja, nažalost, postepeno je izumrla… Iz istog, očiglednog razloga zbog kojeg su naši dopisni igrači bili prinuđeni da propuste prvo „dopisno“ svjetsko prvenstvo, koje je počelo 1950. godine, dakle godinu dana prije nego što je naša federacija ušla u ICCF.
I tako, revnosni zagovornik šahovskog prijateljstva Britanije sa prvim socijalističkim državama na svijetu i generalno sa zemljama socijalističkog bloka, Hjū istovremeno postaje jedna od ključnih ličnosti u rastućem suprotstavljanju Zapada i Istoka na nevidljivom frontu.

Ova fotografija se pojavila u novembarskom broju časopisa Chess Review za 1944. godinu, sa pratećim tekstom:
„Poželjni gost Vašingtonskog šahovskog kluba ovih dana je K. H. O’D. Aleksander, šampion Velike Britanije. On je na nekoliko sedmica ostao u glavnom gradu i aktivno učestvuje u radu kluba. Na putu kući, Aleksander će vjerovatno svratiti u Njujork.“
Zatim je u decembarskom broju časopisa I. Horovica objavio dvije partije Engleza protiv domaćih igrača; jednu je odigrao protiv Rubena Fajna (remi u 44. potezu), koji je tada takođe bio zaposlenik supertajne organizacije ASWORG, koja se bavila istraživanjima u oblasti protivpodmorničke odbrane, a krajem rata i suprotstavljanjem pilotima-kamikazama.
A kako su čitaoci koji su otvorili taj novembarski Chess Review sa fotografijom britanskog šampiona mogli znati da je majstor ustvari stigao u glavni grad zbog svojih kriptoloških poslova, u skladu sa sporazumom od 17. maja 1943. godine o saradnji radioelektronskih obavještajnih službi Britanije i SAD, poznatim danas kao BRUS?
Iz nedavnog deklasificiranja ranije potpuno zatvorene biografije Aleksandera proizilazi da je to bio bar njegov drugi posjet preko okeana tokom ratnih godina. U februaru 1943. godine, kriptološki odjel Admiraliteta pridodat je njegovoj vođenoj mornaričkoj jedinici HUT-8, kako bi zajedno provalili mašinu za šifre japanskog mornaričkog atašea, poznatu kao Coral. Tačno godinu dana kasnije (februar 1944.) Hjū je otputovao u Vašington da usaglasi završnu fazu provaljivanja sa Vilijamom Fridmanom, tvorcem i prvim direktorom Vojne službe za radio-tehničku obavještajnu službu (SIS). Sam Fridman je još 1940. godine otkrio (sa svojom grupom) japanski diplomatski kod Purple.
Na sajtu CPS može se pročitati da je zajednički britansko-američki rad pod Aleksanderovim rukovodstvom na razbijanju Coral kodova bio njegov najveći uspjeh (proboj) tokom svih godina provedenih u Bletčliju.
Nedugo nakon jesenske službene posjete SAD, zabilježene u Horovicevom časopisu, Hjū postaje glavni u Station X za dešifrovanje japanskog mornaričkog koda JN 25, zbog čega je mogao bar još jednom tokom rata preletjeti Atlantik do Vašingtona.
Nakon pobjede antinacističke koalicije i zbog radikalnih promjena u geopolitici, američke i britanske radioobavještajne službe su 5. marta 1946. potpisale novi sporazum – UKUSA (United Kingdom – Ujedinjeno Kraljevstvo), koji se korjenito razlikovao od prethodnih sličnih sporazuma. Dok je BRUS bio usmjeren protiv zemalja Osovine, UKUSA je bio tajni savez protiv zemalja socijalističkog bloka, osnovan čak deset godina prije vojnog i obavještajnog saveza „Istoka“ u okviru Varšavskog pakta.
Prema dogovoru u okviru UKUSA, čeltnemska „filijala“ Foreign Office-a se uvukla u radiofrekventni prostor iznad evropskog dijela Sovjetskog Saveza, koristeći moćnu opremu za monitoring naslijeđenu od klubskih snajperista kapetana Ridlija (još jedno kodno ime za Bletčli Park). Samo na britanskoj teritoriji bilo je smješteno 45 zemaljskih stanica za presretanje i određivanje pravca signala. Osim toga, takve stanice bile su raspoređene i u inostranim naseljima, kao što su: Mombasa (grad na jugu Kenije), palestinsko selo Sarafand, Abbotabad – centar oblasti Hazara u Britanskom carstvu (danas pakistanska teritorija)…

Neprimjetna kućica na sjeveru Londona – tu, u „Arkli Vju“ i okolnim barakama (Huts) sakupljalo se sve vrijedno iz presretanja saobraćaja. Šifrovane radiogramme tokom Drugog svjetskog rata prvo su prenosili kuriri, a kasnije – telegrafom do Bletčli parka, a potom do GCHQ.
Moguće provaljivanje sovjetskih „poetskih“sistema za šifriranje, zašto nije uspjelo porodično življenje jednog od heroja operacije „Ultra“ i u kojem britanskom gradu je imao šahovsku sreću
Godine 1938. Hjū se sa porodicom (supruga Enid, Australijanka, dvije godine ranije rodila im je prvo dijete Majkla) preselio iz Vinstera – gdje je šest godina predavao matematiku na koledžu – u „Veliki dim“ (jedan od neformalnih nadimaka Londona). U glavnom gradu zaposlio se u poznatoj trgovačkoj kompaniji Džoa Luisa (vlasnika lanca robnih kuća). Tog ljeta po prvi put postaje šampion Britanije – i ostaje na tom statusu čak sedam godina. Tokom rata šampionati Ostrva se nisu uopšte održavali.
Po završetku Drugog svjetskog rata, Hjū se vraća u „Luis“, kao zamjenik šefa istraživačkog odjela, dok je istovremeno taj odjel preuzeo Gordon Velčman, koji je rukovodio u Bletčliju 6. barakom do 1943. godine (a zatim predao vođstvo Stjuartu Milner-Bariju).
Međutim, u trgovačkoj firmi Aleksander je radio samo oko godinu dana ili nešto duže; kao irski emigrant iz Korka, zaljubljenik u kriptologiju, kao magnet ga je privlačilo tajno okruženje Istkota.
(Nastaviće se)