FM Dragan Popadić: Dobri čovjek Jusuf
Prije par dana čuo sam se sa Jusufom Kalamperovićem oko promocije moje nove knjige „Odsjaji Kur’ana“ u Podgorici. Ja mu čitao odlomke, on mi pričao kakao je učio Medresu u Sarajevu. Obećao je da dolazi, a primjerak knjige dobiće na poklon. Danas, tužna vijest, Jusuf je preminuo. Bio je jedan od najtolerantnijih i najsmirenijih ljudi koje sam poznavao. Vazda umjerena i odmjerena riječ, kao melem. Drugi se i svađaju, tonovi su povišeni, mišljenja duboko podijeljena. A onda Jusuf uzme riječ i sve nekako djeluje logično i umirujuće. Rekao sam mu da me po karakteru podsjeća na Jusufa, Biblijskog Josifa. Braća su htjela da ga ubiju, on mi je oprostio. To mogu samo veliki ljudi.
Dok sam bio selektor muške šahovske rerezentacije Jusuf je bio vođa puta i na Olimpijadi u Hanti Mantisku i na Prvenstvu Evrope u Grčkoj. Ubjedljivo najbolji vođa puta. Sa njim je bila najbolja atmosfera. Šalili smo se, šetali, išli u kupovinu, radovali se pobjedi, tugovali u porazu. U dalekom Sibiru pomagali jedan drugom za kupovinu, ja za suprugu, on za unuke. Toliko je bio ponosan na njih.
Igrali smo meč sa Ukrajinom. Na prvoj tabli Nikola Đukić protiv legendarnog Vasilija Ivančuka. Nikola ima pješaka više, ali Ivančuk ponavlja poziciju. Ja stojim pored table a Jusuf sjedi pored mene. Ivančuk misli da je on sudija i pokazuje mu da se pozicija triput ponovila. Jusuf maše rukom i kaže: „Igraj“. Ivančuk zbunjen, a Đukić se nasmijao i pružio ruku za remi.
Ako ima Dženeta ovaj čovjek je u njemu. Jer tamo idu dobri, pošteni, skromni, vrijedni, ljubazni, tolerantni, vjerujući ljudi. Ljudi koji pomažu drugima, ljudi koji razumiju druge, ljudi koji saosjećaju sa drugima. Ljudi kao što je bio Jusuf Kalamperović. Nedostajaće mi.
FIDE majstor Dragan Popadić