PUSTITE ME NA MIRU
Ovakav vapaj uslijedio je poslije pretjeranih pritisaka koje je trpio Robert Fišer od strane pojedinih službi koje su već od dječačkih dana nastojale da ga „vaspitaju“ po svom ukusu. Tragale su za njegovim „biološkim ocem“ narušavajući tako njegovo rano djetinjstvo i niko se nije pitao, a još manje sjekirao, da li je taj čin human prema jednom darovitom dječaku.
Prolazile su godine i Bobby je već sa 16 postao velemajstor a tek onda su nastupile njegove nevolje iza šahovske žavjese. Novinske vijesti su ga predstavile kao „čudo od djeteta“ a njegov prvi veliki nastup bio je 1959. godine na Turniru kandidata Bled, Zagreb, Beograd.
Stručnoj javnosti tu je bilo jasno da na scenu stupa nova nada svjetskog šaha. Nažalost, Bobby je tu pao pod uticaj crkve koja se ponudila da mu olakša „mračnu usamljenost“. Srećom, napustio je kad je njen prvi čovjek optužen za krivična djela ali je u tom okruženju izgubio nekoliko dragocjenih godina.
A kad je 1972. godine Bobby savladao Borisa Spaskog svi su željno očekivali nove mečeve igrača koji je oduševljavao svojim raskošnim stilom.
Nažalost, sudbina je opet okovala Fišera i razbuktala njegove nemire tako da se povukao iz šaha i zatvorio u predgrađu Los Anđelesa. Još jednom je bljesnuo na Svetom Stefanu i u Beogradu 1992. g. i tek onda su počele njegove strašne muke. Punih 13 godina bio je progonjen zbog tog „zabranjenog meča“ a 2005. godine uhapšen je u Japanu gdje je proveo 9 mjeseci u zatvoru. Tu je teško obolio i 2008. umro na Islandu gdje je osvojio titulu 11. svjetskog šampiona.
Tako je ovaj tragični usamljenik obasjao svijet svojom genijalnošću i napustio ga kad je shvatio da je njegov život bio teži od šaha.
Ovim tekstom sam želio da ukažem samo na dio životnih bura koje su pratile Fišera a danas mnogi, koji to ne znaju, pišu olako o njemu neistine pa je i bolje da ga zaborave…



(Preneseno sa fejsbuka)