
Levon Aronian — Ovo je jedan od najgorih turnira koje sam odigrao. Nivo moje igre bio je veoma nizak. Morao sam ozbiljno da razmislim. Shvatio sam da sam u mnogo čemu griješio u procjenama igrača. Ispostavilo se da su mnogo jači nego što sam mislio. To je lekcija.
— Ozbiljno sam potcijenio mnoge. Nastavio sam da igram brzo, pokušavao da pritiskam, da stavljam protivnike pod stres — i to je bilo nepoštovanje i prema šahu, i prema mojim rivalima. Postoje zaključci koje moram da izvučem.
— Jednostavno nisam dobijao pozicije u kojima bih mogao da igram na pobjedu, pa sam prihvatao remije. To se dešava. Protivnici su veoma čvrsti.
— Uopšte, vidjeti toliko jakih igrača i njihovu borbu — to je ono što volim. Prije svega, ja sam sam fan šaha, volim da gledam dobre partije. Bilo je mnogo zanimljivih stvari ovdje, posebno u završnicama. Mnogi su osvajali završnice za koje bi se reklo da su nerješive.
— Upamćena mi je partija Vincenta protiv Vidita, pješačka završnica. To je bilo zadivljujuće. Vidit je razmišljao više od pola sata i nije uspio da nađe remi — a to je bilo veoma teško. A Vincent je odmah shvatio kako da pobijedi. Bio sam impresioniran.
— I ako govorimo o lekcijama s turnira, šta je za tebe najvažnije?
Ne potcjenjivati protivnike. To je ključni zaključak.
— I za kraj: za koga navijaš u borbi za dva mjesta na Turniru kandidata? (Pitanje postavljeno prije kraja 11. kola)
Uvijek navijam za Arjuna. Navijam za Vincenta. Ali oni igraju jedan protiv drugog, tako da jedan neće moći da prođe. I još za Alirezu. Vidjećemo.