Usprkos mojim frustracijama što nisam mogao putovati i takmičiti se, Shauna je tu priliku vidjela onakvom kakva je bila i gurala me da prigrlim svoju novu ulogu u radu za Chess.com i da stanem iza vizije šta taj sajt može postati. Kamp, međutim, postajao je sve manje oduševljen mojim potencijalom da budem vrhunski igrač, pa samim tim i sve manje zainteresovan za mene kao osobu, kad je vidio da se moj fokus pomjera sa igranja šaha na izgradnju online šahovske zajednice i biznisa.
U holivudskim verzijama odlaska iz nekog kulta, žrtva zlog vođe obično dođe do iznenadne spoznaje o tome na koje načine je bila zlostavljana, i onda započne ono što liči na smjelo, visokorizično bjekstvo iz zatvora. Ili njeni prijatelji i porodica insceniraju intervenciju, smisle neku tajnu ponoćnu otmicu svoje voljene osobe i odvezu je prije nego što budu uhvaćeni. Moje iskustvo nije bilo takvo.
Stvarnost je da to traje godinama i da je, moralno gledano, to mutan i siv proces. Na kraju, ljepilo koje drži kult na okupu nije zlostavljanje i iskorišćavanje koje dolazi odozgo. To je zlostavljanje i iskorišćavanje koje članovi nanose jedni drugima. U kultu su žrtve istovremeno i počinioci, a počinioci su žrtve. Dakle, na kraju, odlazak se ne svodi na oslobađanje od kontrole zlostavljača. Radi se o suočavanju sa sopstvenom saučesničkom ulogom u zlostavljanju i iskorišćavanju koje se događalo.
Nedugo nakon što smo Shauna i ja napustili Tonto Village, oko oktobra 2021. godine, Steven i Trina Kamp su konačno potpuno bankrotirali. Pokušali su da prodaju školsku zgradu u Shelbyju i zajedničku imovinu Kolektiva da bi se izvukli, na šta su imali pravno pravo – sve je bilo na njihovo ime. Ali Kolektiv je platio sve to, pa su ljudi, sasvim razumljivo, bili bijesni. Svi u selu počeli su da se međusobno kidaju, boreći se za ostatke onoga što je preostalo, i sve se pretvorilo u krug međusobnog uništavanja – što je, pretpostavljam, bila sudbina Kolektiva od samog početka.
Crkva besmrtne svijesti nikada nije imala velike, krvave momente poput Vakoa ili Džonstauna, ali je šteta koju je nanijela svojim žrtvama, na duge staze, bila ogromna. Nakon implozije Kolektiva, čitava generacija mladih ljudi razasula se po jugozapadu i ostatku zemlje, svi mi pokušavajući da shvatimo kako smo odrastali. Neki od nas prolaze bolje od drugih, ali svi smo oštećeni tim iskustvom.
Nemoguće je poreći da su Steven i Trina Kamp i Duran bili, zajedno, arhitekte većine mog bola. Oni su me napunili tom idejom da je biti čudo od djeteta moja svrha, da, ako ne postanem velemajstor, neću ispuniti svoju božanski određenu misiju. Ugradivši u mene tu jednodimenzionalnu – i, iskreno, nedostižnu – ambiciju, opteretili su me decenijom anksioznosti, samoprezira i straha.

Danny Rensch, u zelenom odijelu, u Chess.com, gdje je glavni šahovski funkcioner, sa njegovim izvršnim direktorom Erikom Allebestom.
Fotografija: Kim Raff/New York Times/Redux/eyevine
Takođe su me pretvorili – ili barem podstakli da sam sebe pretvorim – u hladnog, nadmenog, samopravednog gada. U svojoj svijesti, vjerovao sam da sam najbolji muž i otac kakav mogu biti, ali u stvarnosti sam bio uglavnom zaokupljen samim sobom. Još sam jurio za titulama internacionalnog majstora i velemajstora, za koje sam bio siguran da ih zaslužujem.
Dok sam se ubijao radeći svoj biznis i praveći sadržaj za Chess.com, moji lični motivi su i dalje bili usmjereni na to da svima dokažem da sam ja taj čovjek. Tek sad, iz ove perspektive, vidim koliko sam bio potpuno zaokupljen sobom. Daleko sam zaostajao za onim što znači biti dobar otac, a posebno dobar muž.
Istina je da smo se Shauna i ja i dalje mučili jer nisam imao poštovanja prema ženama. Odrastao sam u toksičnom patrijarhatu u kojem su muškarci mogli odbaciti svoje žene bez ikakvih stvarnih posljedica ili odgovornosti. Kao i svaki mladić odgajan u Family-ju, učili su me da žene posmatram kao sredstvo za duhovne ciljeve muškarca. Držao sam se za Shaunu iz sve snage; ona je bila jedino sidro koje sam imao u toj oluji. Ali moji stavovi su odražavali ono što su me učili i ono što sam gledao da drugi muškarci rade cio svoj život: „Ako ovaj brak ne funkcioniše da služi mojim potrebama, ako će Shauna biti prepreka mom duhovnom rastu, onda možda moram da idem dalje.“
Tokom njene trudnoće sa našim trećim djetetom, Hazel, Shauna i ja smo imali jednu dugu, iscrpljujuću svađu koja me je konačno dozvala pameti. Raspravljali smo o našem braku, o Kolektivu, o šahu – praktično o svemu. Shauna nije bila neko ko često viče, ali te noći, nakon sati i sati svađe, konačno je pukla i urliknula:
„Tvoja svrha nije šah! Tvoja svrha nije ništa što radiš! Tvoja svrha je samo da budeš ti. Tvoja svrha smo mi. To sam ja i ti. To je odgajanje naše djece. Šah je samo ono što radiš ako u tome uživaš, ako pomaže ljudima, šta god. Ali tvoja svrha je ono što ti izabereš da radiš, i ne postoji svrha na ovoj planeti samo ako postaneš velemajstor.“
Trebala je velika hrabrost da to kaže, jer ona nije samo odbacivala čitavu filozofiju Durana i Kolektiva, već je gađala pravo u moj osjećaj sopstvenog identiteta. Siguran sam da je neku varijaciju tog argumenta izrekla desetak puta ranije, ali te noći, iz nekog razloga, konačno sam se otvorio i poslušao je – i to me slomilo. Shvatio sam da sam duboko pobrkao razliku između toga da imaš svrhu u onome što radiš i da napraviš od svoje svrhe „cilj“. A radeći to, pretvorio sam sve ljude u svom životu samo u sredstvo za postizanje tog cilja. Te noći sam se iskreno isplakao. Sva tuga i suze neostvarenog čuda od djeteta preplavile su me. Konačno sam shvatio kakav sam grozan muž bio, toliko opsjednut samim sobom i onim što sam mislio da je moja svrha, da nisam mogao da vidim sopstvenu ženu – osim kao nekoga ko treba da me podržava u toj opsesiji.
Velika laž u samom srcu Kolektiva bila je ta da je svačija svrha, koju je Duran odredio, tvoj poseban razlog zašto postojiš na ovom svijetu – bilo da je to šah, sport, balet ili popravljanje automobila. Tvoja svrha je uvijek bila ono što radiš, a činjenje te stvari, postizanje savršenstva u toj stvari, bilo je ono što ti daje ispunjenje u životu. I stalno bi živio iznova i iznova dok to savršenstvo ne postigneš. Ali to je pogrešno.
Ono što sam naučio, i što od tog dana pokušavam da primjenjujem, jeste da tvoja svrha nije nešto što radiš niti cilj koji ostvariš. To je razlog zašto radiš tu stvar, a ne sama stvar. A glavni razlog zašto bilo šta radimo u ovom svijetu trebalo bi uvijek da bude da pomognemo nečemu većem od nas samih. Da služimo drugima, da donosimo radost.
Danny Rensch je ko-osnivač Chess.com-a i glavni šahovski funkcioner te platforme.
Kraj