
F. Braga, K. Ljardo, K. Minser
BOBI FIŠER. LEGENDA.
Život i partije najvećeg šahovskog genija
Moskva 2012
VIJEST
Zemlja
Petak, 24. jul 1992. godine, 14 časova
— Ege?.. izgleda da se vraća; čini se da je ovaj put sve ozbiljno — izgovori strogim tonom, ali ne skrivajući osmijeh koji mu je preletio preko lica poput crteža, Alberto Laja, poznat pod nadimkom „Olimpiko“ (po imenu njegove firme), jedan od zaslužnih šefova sportskog odjeljenja lista La Nación. Istovremeno je prstima jedne ruke prebirao po gomili informativnih biltena raznih agencija koje su u redakciju stizale u talasima u ovo kasno doba dana, kada je sunce slabo, a hladnoća jaka.
Polako prelazeći pogledom preko uske rolne papira duge skoro metar, koju je držao lijevom rukom, Alberto je domalim prstom desne ruke masirao sljepoočnicu, ne zaboravljajući da se s vremena na vrijeme povuče dim iz cigarete čiji je žar tinjao na njegovim usnama. Poslije svakog povlačenja dima, mirisni oblaci ispred njegovog lica razvijali su se u spiralu, u svjetlu koje je dopiralo kroz jedan od prozora, iz kojeg se pružao nejasan i isprekidan pogled na Rio de la Platu — najširu rijeku na svijetu, sa svojih 220 kilometara širine na tački karte gdje razdvaja urugvajsku obalu (Costa del Este) i argentinsku (Cabo San Antonio) i gdje se stapa s vodama Atlantskog okeana. Okeana koji je Španac Huan Dijaz de Solis prije pet vjekova, pri njegovom otkriću 1516. godine, nazvao Tihim morem.
„Ovog trenutka dobijamo najnovije vijesti iz informativne agencije EFE, u kojima se navodi da je najveći šahista…“
Tačno u 14 časova, spiker Fernando Njujes, jedan od novinara informativne redakcije radija „Kontinental“ u Argentini, u još jednom informativnom javljanju prenio je vijest o važnom događaju iz svijeta sporta. Nekoliko minuta kasnije, slušaoci iz raznih krajeva zemlje počeli su da zovu sve dopisništva u Buenos Ajresu s jednom molbom — da potvrde vijest i pruže više informacija o njoj.
Na argentinskim televizijskim vijestima počele su da se pojavljuju i crnobijele i fotografije u boji sa polufinalnog meča u kojem je polumitski lik, na sceni pozorišta General San Martin u Buenos Ajresu, ostvario brilijantnu pobjedu u oktobru 1971. godine nad Jermeninom Tigranom Petrosjanom, rezultatom 6,5 : 2,5.
Novinar Karlos de Sabato pročitao je u jednom od izdanja na kanalu Zona Norte saopštenje agencije AP:
„Dvadeset godina nakon svog posljednjeg pojavljivanja za šahovskom tablom, genijalni šahista…“
Prikaz igrača bio je praćen natpisom bijelim slovima, u kojem se mogla razaznati samo jedna riječ:
„Vraća se!“
Početkom devedesetih godina, kada je korišćenje Interneta, pa čak i sama ta riječ, djelovalo kao nešto utopijsko, redakcijske kancelarije bile su pretrpane kablovima i metrima uskih papirnih ispisaka s vijestima pristiglim iz raznih informativnih agencija, domaćih i međunarodnih. Ove posljednje su iz minuta u minut dostavljale informacije o događajima vrijednim pažnje, koji su se dešavali u svim krajevima svijeta. U početku su vijesti stizale u obliku kratkih saopštenja dobijenih medijskim „traljenjem“, a zatim bi se u fazi razrade one najvažnije detaljno komentarisale.
Zato nije bilo ništa čudno što su početnici u novinarstvu, kako bi stekli iskustvo i mudrost, radili istovremeno u nekoliko redakcija, obrađujući vijesti i sređujući ih po važnosti i tematici. U toj ulozi sam se i ja zatekao; i upravo zato se sjećam dana 24. jula 1992. godine, kada je jedna vijest uzbudila sve — i amatere i profesionalce: vijest da se Fišer vraća postala je glavna na informativnoj tabli.
Neprekidna saopštenja vodećih međunarodnih agencija, koja su stizala iz Beograda (Jugoslavija), poklapala su se sa izvještajem srpske agencije Jugoskandik (čiji je vlasnik bio Jezdimir Vasiljević), prema kojem je postignut dogovor o održavanju meča (do 10 dobijenih partija) između bivšeg svjetskog šampiona, Amerikanca Roberta Džejmsa Fišera, i Francuza (a porijeklom Rusa) Borisa Vasiljeviča Spaskog. Nagradni fond — 5 miliona dolara, od kojih 3.350.000 pripada pobjedniku, a 1.650.000 poraženom. Meč je trebalo da počne 2. septembra na ostrvu Sveti Stefan, u Jadranskom moru, uz obalu Crne Gore.
(Nastaviće se)