
(37.nastavak)
Moja borba sa sovjetskim psihologom bila je sa velikim interesovanjem prihvaćena u desetinama zemalja. Dobio sam gomilu pisama sa izlaganjem naučnog pogleda na parapsihologiju, uz ponude pomoći. Dva pisma uglednih naučnika-psihologa pročitana su pred Komisijom kao mišljenje stručnjaka o radu Zuhara. Ali jedino što je postignuto bilo je to da je on dobrovoljno, kao džentlmen, obećao da će sjediti u sedmom redu…
Deseta partija. Pored novih vidova psihološkog oružja, Sovjeti uvode u igru i novitete na šahovskoj tabli. Očigledno, prema unaprijed pripremljenom planu, to treba da ide ruku pod ruku… Partija je bila teška. Karpov me uhvatio u varijanti koju je pripremio kod kuće. Treba odati priznanje njegovim pomoćnicima: pripremili su sjajnu stvar — novu riječ u teoriji španske partije! U njegovoj velikoj trenerskoj ekipi samo skromni, vrijedni intelektualac, pošteni sanjar Igor Zajcev mogao je da pronađe tako nešto!
Morao sam da rješavam izuzetno teške probleme za tablom, ali ipak, ne bez aktivne pomoći Karpova, uspio sam da izjednačim šanse. Remi u 41. potezu.
Jedanaesta partija. Zuhar — pravi džentlmen! Sjedi mirno u sedmom redu, a ispred njega sjede obični gledaoci. Nikakvih privilegija za istaknutog naučnika!
Otvorio sam partiju neobično. U situaciji koja mu nije bila poznata, Karpov je počeo da „pliva“, napravio je nekoliko netačnosti i dobio sam jasnu prednost. U zatvorenoj poziciji Karpov je, činilo se, mogao da se brani dugo i uporno, ali je ubrzo napravio grubu grešku i borba je bila završena… Da, protivnik je igrao slabo, prava partija se nije ni igrala.
Kasnije je u sovjetskoj štampi Karpov ovu partiju komentarisao neobično: „Imao sam dobru poziciju, ali onda se dogodilo nešto neobjašnjivo… Odjednom dolazi do sloma. Propuštam udar, pa još jedan, pozicija postaje teška. Gubim. Da, dešavaju se dani kada nastupi apatija i tada sve ispada iz ruku.“
Možda je Karpov aludirao na to da njegov jadni psiholog sjedi u sedmom redu i nije u stanju da mu pomogne? Ili na još nešto iz iste oblasti?
Stvar je u tome što je na 11. partiju stigao i moj psiholog — V. Berginer iz Izraela, i neprepoznat od ikoga mirno je sjeo u peti red.
Dozvolite mi sada da izložim svoja gledišta o psihologiji i parapsihologiji, gledišta jednog amatera i, na neki način, objekta. Niko ne sumnja: hipnoza postoji i predstavlja ogromnu silu. Sredinom 70-ih godina u štampi su se pojavile vijesti o senzacionalnim eksperimentima u Sovjetskom Savezu: ljudima su sugerisali da su poznati umjetnici, i oni, koji nikad nisu držali slikarsku četkicu u ruci, slikali su prilično dobre slike!
Svojevremeno je Talj učestvovao u sličnom eksperimentu. Njegovom protivniku, prosječnom šahisti, sugerisano je da je on — Morfi! Za početak, partner Talja je zatražio honorar za partiju! Potom su počeli da igraju, i Talju nije bilo lako da savlada novopečenog genija.
Slična veza postojala je i između Zuhara i Karpova — podsjećam da je pravilima FIDE to zabranjeno. Ta veza je tim jača što je manja udaljenost između ljekara i medijuma. Veoma je važno ponekad je održavati i tokom partije — recimo, pogledom jedan drugom u oči.
A da li je moguća podrška na većoj udaljenosti — bez vizuelne, pa makar i jednostrane veze? Mislim na telepatiju, i tu već ulazimo u oblast parapsihologije. Za sada je to naučna ili, preciznije rečeno, vojna tajna. U supersilama poput SSSR-a i SAD-a tim pitanjem se bave vrlo ozbiljno, ali se rezultati nerado objavljuju… Šta da se radi, ako takva sila postoji — tada su pravila FIDE nemoćna! Kako god bilo, parapsihološka veza je mnogo slabija od direktne, psihološke, između ljekara i njegovog štićenika. Pri tome, što je manje smetnji u okolini, naročito ispred, to je veća efikasnost.
Otprilike isto tako stoji stvar sa negativnim uticajem — ništa se tako lako ne prenosi na daljinu kao naboj mržnje! Ipak, čak i depresivno dejstvo takvog energetskog snopa jedva da se osjeti kod čovjeka prema kojem je usmjeren.
Druga je stvar kada vidite odakle ta energija dolazi! Tada se opet nalazimo u oblasti čiste psihologije. Nije slučajno što je Zuhar pokušavao da iskoristi svaku priliku da me sretne lično: čekao me kod ulaza u salu za igru, prisustvovao svim zvaničnim i nezvaničnim prijemima gdje sam morao biti prisutan, čak je dolazio i u moj hotel…
Unaprijed da napomenem: kao parapsiholog Zuhar se na meču pokazao neuspješan, ali je njegova psihološka aktivnost dala odlične rezultate. Navešću statističke podatke: u prisustvu Zuhara blizu scene, Karpov je dobio 5 partija, a izgubio jednu; u njegovom odsustvu — rezultat je bio 4:1 U MOJU KORIST!
A. Rošalj: „Smiješna sumnja u ‘hipnotisanje’“ (TASS, „Sovjetski sport“ i dr.).
Godinama kasnije s takvim gledištem se odlučno nije složio Karpov:
„Sa zapanjujućim otkrićem je nastupio (1987. godine — prim. red.) svjetski poznati parapsiholog Dadašev, koji je, kako se ispostavilo, aktivno pomagao Kasparovu iz sale tokom svih prethodnih mečeva. Ne u svim partijama: pojavljivao se samo u kritičnim momentima i bez izuzetka doprinosio Kasparovljevoj pobjedi, direktno utičući na ishod odlučujućih partija.
„Saznao sam to tek od njega samog, kada je došao kod mene nedugo prije meča u Sevilji i pokajao se zbog miješanja u naš sportski duel. ‘Nisam vam želio zlo,’ uvjeravao je. ‘Samo sam pomagao Kasparovu. Vi razumijete — to su sasvim različite stvari. Vama nisam štetio. Vjerujte! Naš profesionalni kodeks to ne dozvoljava.’
„Prisjetio sam ga se. Da, to je bio on. Bio je tamo na tim partijama. Prodoran, čak bušeći pogled. Sjećam se. I naročito mi je sada živo u sjećanju njegovo napadno, dosadno prisustvo na posljednjoj partiji drugog meča — onoj partiji poslije koje sam izgubio titulu svjetskog prvaka. Znači, gospodine profesore, kažete da ste samo pomagali Kasparovu, a meni ste se trudili ne smetati? Pa dobro, vrlo interesantno.“
(„Moja sestra Kaisa“)
________________________________________
Još jednom naglašavam: ipak, glavni razlog zbog kojeg sam se trudio da Zuhar bude udaljen nije bilo njegovo eventualno djelovanje na mene, već njegova očigledna veza sa Karpovom! U pismu od 5. avgusta, Baturinski se pozivao na praksu korišćenja psihologa u mnogim sportovima. Ali ni u gimnastici, ni u košarci, ni tim prije u fudbalu, sportisti tokom igre nijesu u kontaktu s psihologom; a ovdje, uprkos svim pravilima, ta se veza održavala.
Ali nešto se ipak desilo tokom 11. partije, koju je Karpov tako slabo odigrao? Na što se on žalio zbunjenom sovjetskom čitaocu?
(Nastaviće se)