Velemajstor Aleksandar Moisenko
Kolumbija, drugi dio – šahovski
Nakon upečatljivog otvaranja i upoznavanja s Kolumbijom, počeli su surovi turnirski dani. Tokom šest dana trebalo je odigrati devet kola. Jutarnje kolo počinjalo je u 10 sati. Uzimajući u obzir vremensku razliku od 10 sati, odlučio sam da pripreme pomjerim u period od 7:30 do 9:30.
Na prvoj tabli nastupao je Artjom Bogdanov. Osvojivši 5,5 poena iz 9 partija, pokazao je karakter i izdržljivost u posljednjem kolu, odbranivši tešku poziciju i donijevši pobjedu u meču.
Na drugoj tabli borio se maksimalno u svakoj partiji hladnokrvni Aldijar Žaunbaj, koji je takođe osvojio 5,5 poena iz 9 partija.
Najmlađi učesnik ekipe, dvanaestogodišnji Danis Kuandikuli, prikazao je sjajnu igru i izvanredan rezultat – 7,5 poena iz 9 partija.
Najtrofejnija učesnica ove ekipe, Zarina Nurgalijeva, koja već pretenduje na mjesto u seniorskoj reprezentaciji Kazahstana, osvojila je 7 poena iz 9 partija, pokazavši sigurnu i zrelu igru.
Prvi tim Kazahstana borio se za medalje sve do samog kraja. Snažne partije odigrali su i Sauat Nurgalijev i Alan Petuhov, osvojivši nagrade na svojim tablama.
Za kraj – nekoliko riječi o Kolumbiji. Arhitektura je moderna, ali se mogu vidjeti i zgrade u kolonijalnom stilu. Ljudi su komunikativni i prijateljski nastrojeni. Malo njih govori engleski, kafu piju stalno i svuda, vole karnevale, fudbal, i – iznenađujuće – veoma aktivno igraju šah!
************
GM Rashit Ziatdinov
Važno je održavati pravi procenat istine i mašte!
Nađite šta je istina, a šta je fantazija Kotova!
Bajke sovjetske šahovske škole (obično od Kotova)!
Desilo se to na Šahovskoj olimpijadi 1952. godine. Olimpijada se bližila kraju, ostao je još samo jedna neodigrana partija: između jugoslovenskog velemajstora Svetozara Gligorića i Argentinca Miguela Najdorfa.
Delegaciju „naših“ predvodio je velemajstor Aleksandar Kotov, a sovjetski šahisti su već tada osigurali prvo mjesto s velikom prednošću.
Međutim, ishod partije Gligorić – Najdorf značio je mnogo: ako Gligorić pobijedi – Jugoslavija osvaja drugo mjesto; ako izgubi – završava peta, van medalja.
Argentincima je bilo svejedno: pobjeda ili poraz – svakako su bili četvrti.
Partija je bila odložena u praktično dobijenoj poziciji za Gligorića i Jugosloveni su se već spremali da proslave olimpijsko „srebro“.
Ali, odnosi s Jugoslavijom tada su bili veoma loši i politički je bilo „poželjno“ da Jugoslavija završi na petom mjestu.
I tu se Kotovu rodila ideja: sjetio se da je Najdorf veliki kockar i zaljubljenik u opklade. Argentinski velemajstor imao je pravu strast prema klađenju – bio je spreman da se kladi na sutrašnje vrijeme, na rezultate američkih predsjedničkih izbora ili na broj mačića koje će okotiti poznata lavica Margo u zoološkom vrtu u Hamburgu.
Kotovu je njegov matematički um odmah dao ideju za razgovor s Najdorfom.
Nije mogao da spava ni oka, pa se u svitanje zaputio ka hotelu gdje je odsjela argentinska delegacija i sačekao Najdorfa tokom njegove jutarnje šetnje.
– Migel, predlažem ti opkladu – počeo je Kotov, prilagođavajući korak trčanju Argentinca.
– Na šta? – upita Najdorf zadihano.
– Kladim se da nećeš pobijediti iz te pozicije protiv Gligorića.
Najdorf se sapleo i stao.
– Šta stavljaš na kocku? – kratko upita.
– Moju „Zlatnu topovsku figuru“…
Treba reći da je na otvaranju Olimpijade Kotov dobio nagradu kao najbolji borac turnira – „Zlatni top“ od pravog zlata.
Najdorf je pristao na opkladu i stavio kao ulog svoj skupi zlatni sat. Rukovali su se. Kotovu je ostalo samo da sačeka nastavak partije.
I nastavak je počeo. Gligorićev zapisani potez je odigran, zatim Najdorfov, pa još dva-tri poteza – i odjednom, Najdorf u svom potezu ostavlja konja „na udaru“, pušta figuru iz ruke i odmah, jauknuvši, refleksno pruža ruku da je pomjeri nazad, kao da hoće da ispravi grešku…
Ali Gligorić, kao orao, odbacuje mu ruku i, ne razmišljajući ni sekundu, u istom emocionalnom zanosu – skida konja sa table.
Najdorf tada nežno, gotovo mazno, uvodi svog kraljicu u otvorenu liniju, tiho izgovara „Mat!“ – i brzo bježi sa scene…
Nastao je haos. Gligorić je vikao: „Ovo je provokacija!“ Jugoslovenski savez je podnio zvaničan protest.
Protest je, naravno, odbijen – i Jugosloveni su se vratili kući bez medalja.
– Reci mi, Migel, zašto si tada pobjegao iz sale? – upita Kotov, predajući Najdorfu njegov zasluženi plijen.
– Zato što, Saša – odgovori Najdorf, zadivljeno gledajući statuu – zato što sam prvi put kada sam izveo sličan trik protiv Samjuela Reševskog, taj Amerikanac odmah me udario tablom po glavi. A Reševski je bio sitni pacifista od šezdeset kilograma – s cipelama na gumenom đonu.
Čak i tada sam dobio lak potres mozga. A pogledaj Gligorića – dva metra čiste, iskonske vatre. Ubio bi me na licu mjesta!
************
GM Artur Jusupov
Izvještaj br. 10 sa Inkluzivnog festivala „Württembergijsko šahovsko ljeto“
Na 2. memorijalu Viktora Korčnoja, velemajstor Valentin Dragnev (Austrija) slavio je impresivnim finišom. Nakon pet uzastopnih pobjeda, remi u posljednjem kolu bio je dovoljan da osigura turnirsku pobjedu sa 6,5 poena.
Svojim beskompromisnim i aktivnim stilom igre, sigurno bi se dopao i samom Viktoru Korčnoju, čije ime turnir nosi.
Počasni pehar Emanuel Lasker društva „Viktor 2025“ ide u ruke dostojnog pobjednika.
Takođe je završeno i 2. Otvoreno prvenstvo Njemačke za osobe sa invaliditetom (ODBEM). Turnirom su jasno dominirala dva igrača: IM Sergej Salov i Mario Born.
Presudno je bilo to što je Salov dozvolio jedan remi više.
Tako je Born uspio zadržati prednost od pola poena i osvojiti turnir sa 6,5 poena.
**********