Piše: Velemajstor Božidar Ivanović
1) Na velikom turniru u Sarajevu 1972. bilo mi je veoma drago što sam upoznao Paula Keresa, igrača koji je zaradio epitet „vječiti drugi“ jer u brojnim prilikama da osvoji titulu svjetskog prvaka nije imao naklonost „Kaise“ boginje šaha.
Naša partija uslijedila je sjutradan poslije vakcinacije od velikih boginja, što mi je izazvalo povišenu temperaturu. Otišao sam u sobu da malo odmorim i, plašeći se da me san ne prevari, navio budilnik na 15 h. No, šta me je kasnije probudilo ne znam ni danas ali kad sam provjerio sat bilo je tačno 16 h. Doživio sam mali šok, ne zato što ću imati probleme sa šahovskim satom, već zato što sam ovo kašnjenje doživio kao neodgovoran čin koji će me loše predstaviti Keresu. Poskočio sam iz kreveta, umio se, obukao i strčao niz stepenice hotela „Evropa“ i žurno se uputio ka Skenderiji. Kad sam ušao u salu svi igrači su bili za stolom i jedino je Paul Keres stojeći pratio partiju Petrosjana. Prišao sam mu i tiho rekao : – Izvinite Pavele Petroviču, uspavao sam se od vakcine i temperature, a sat koji sam navio nije zvonio.
On mi pruži ruku i reče : – Ne brini Božidare, samo mi je žao što ti ostaje malo vremena. No, ako želiš možemo da tražimo odlaganje partije. Zahvalio sam na pažnji i razumijevanju uz izraze žaljenja što sam mu priredio ove neprijatnosti.
Partija je počela i ja sam preveo igru u najoštriji nastavak sa žrtvom dvije figure. On je uzvratio žrtvom dame i bura u partiji dobila je eho u publici koja je tako pokazala interesovanje za našu neizvjesnu poziciju. Ja sam se odlučio za tu žrtvu topa iako sam vidio drugi i izgledniji nastavak ali sa manje vatre. No, koliko god je primijenjena ideja razbuktala borbu na tabli pozicija se realno kretala u granicama remija. Kako mi je, zbog kašnjenja, ostao minut i po za 10 poteza, napravio sam težak previd i izgubio najvažnijeg pješaka, što je značilo i kraj partije. Ali sve je to manje važno jer mi je želja bila da navedem trenutke koji ostaju za sva vremena jer je Keres upravo u tom cajtnotu pokazao svoj uzvišeni profil fer-plej igrača. Naime, u 30. potezu on je svog topa sa „a8“ lagano pomjerio na „b8“ i, kad sam očekivao da pritisne sat, on je uzeo olovku i polako upisivao na formular Ta8 – b8. Tek onda je pritisnuo sat i ja sam shvatio da mi, kao istinski umjetnik, dodjeljuje dio svog vremena za razmišljanje. Poslije moje greške nije bilo spasa i ja sam ustao : – Poštovani gospodine čestitam na pobjedi. A on, smiren uz prijatan osmijeh, uzvrati : – Hvala Božidare što si sjajnim idejama donio buru u ovu zanimljivu partiju.
2)Kao član Apelacione komisije na Turniru kandidata u Elisti 2007. g. boravio sam u živopisnoj dači sa dva divna apartmana zajedno sa Borisom Spaskim. Od mnogih razgovora sa njim sve sam upamtio,posebno riječi koje je imao za Paula Keresa :- Vjeruj mi Božidare, od igrača iz svjetskog vrha prvi džentlmen je bio Paul Keres. Pored ostalog, kad bi odlazio na turnire van zemlje zapisao bi sve ljekove koji su bili neophodni njegovim bolesnim prijateljima a nije ih bilo u SSSR-u. Najprije bi pokupovao ljekove u apoteci i tek onda se usmjerio na turnirsku borbu…
(Preneseno sa fejsbuk stranice velemajstora Božidara Bonje Ivanovića)