23. jul 2025.
Prije nekoliko dana, drugi najbolje rangirani šahista svijeta, Hikaru Nakamura, dao je šokantnu izjavu… Ne planira da igra ni na Grand Swissu, ni na Svjetskom kupu, ali ipak ima namjeru da se plasira na Turnir kandidata 2026. Kako? Vrlo jednostavno – preko rejtinga. A normu od 40 klasičnih partija ispuniće igrajući na slabim open turnirima.
Šta je tu cinično? Apsolutno ništa – osim što je Fabiano Caruana prošle godine uradio isto. Kada mu je trebalo da pretekne Arjun Erigaisi-ja u okviru FIDE Ciklusa-a 2024, prijavio se na dva slaba turnira u SAD, naravno sa velikom prednošću ih osvojio, uzeo potrebne bodove i ostavio najboljeg igrača godine – bez ičega. Kako kažu – „ništa lično, samo biznis!“ Jedini pravi konkurent Hikaru-u po rejtingu jeste upravo Arjun, koji po prosjeku rejtinga u posljednjih godinu dana zaostaje samo za Hikaru, Fabiano-om i Magnus Carlsen-om – koji se, naravno, ne planira da takmiči na bilo kakvom turniru kandidata. Dakle… opet, sori Arjun!
Nećemo po stoti put ulaziti u rasprave o tome kako je sistem za izbor učesnika na prvenstvu svijeta pod okriljem FIDE – neka vrsta „zatvorene kutije“, u koju, osim par ljudi iz vrha, niko ne smije da zaviri, a kamoli utiče na to po kojoj formuli će se određivati ko će izazvati šampiona. Bitnije je drugo – zašto neki kandidati imaju više prava od drugih?
Svi još pamte „namještene“ turnire za Ding Liren-a 2020. i Alirezu Firouzju 2023, kao i ne baš fer trku između Dommaraju Gukesh-a i Anish Giri-ja u prvom FIDE Ciklusa-u. Sve je to posljedica „plivajućih“ pravila koja svako može da tumači u svoju korist.
Moglo bi se napisati čitavo istraživanje o tome kako su se pravila za izbor na Turnir kandidata FIDE mijenjala kroz godine, kako su se kvalifikacije i kvote pomjerale bez jasnog razloga. Odavno su nestali ciklusi poput Grand Prix-a, pozivnice od strane organizatora, mjesto za viceprvaka svijeta…
Fakt je jednostavan: nijedan normalan čovjek van šahovskog svijeta ne može da razumije i objasni logiku po kojoj FIDE mijenja pravila iz ciklusa u ciklus. Da li je to dobro – prosudite sami.
Nakamura je prepoznao novu „rupu“ i odlučio da je iskoristi. Pored toga, iz njegovih komentara se vidi da ga nije baš ni sramota zbog toga:
„To nije najbolji način, ne slažem se s njim, ali… postoji. Već dugo govorim da je dodjela mjesta po rejtingu – greška. U suštini, to je tiho pozivanje Magnus-a: ‘Ako hoćeš – vrati se.’ FIDE treba konačno da se pomiri s tim da se to neće desiti i jednostavno izbaci tu stavku.“
Hikaru priznaje da, kao i Magnus, nema želju da se lomi u klasičnim partijama, i zato ne želi da se upušta u borbu u punoj snazi – bez čega je nemoguće pobijediti ni u Grand Swissu ni na Svjetskom kupu. Mnogo je lakše pobijediti nekoliko desetina amatera i obezbijediti sebi pravo koje je stekao još prije deset godina.
„Planiram da igram četiri kratka turnira po dvije partije dnevno, vjerovatno negdje u SAD ili Kanadi“, priznaje Nakamura. „Skupiću potrebnih 40 klasičnih partija za kvalifikaciju (za sada ima svega 10, odigranih u Stavangeru 2025 – prim. E.A.), i to je to.“
Svjestan neprijatnosti čitave situacije, Hikaru se dotakao i teme koja se vuče još iz 1990-ih, kada je Kasparov bio na vrhu rejting liste s ogromnom prednošću, igrajući svega 2-3 turnira godišnje, ne dajući nikome šansu da mu uzme bodove – osim na superturnirima u Vajku, Linaresu i Sarajevu.
„Treba uvesti sistem koji vještački smanjuje rejting ako dugo ne igraš. Uzmi za primjer Anand-a – igra par partija godišnje, a i dalje je preko 2700, do nedavno je bio i u top-10. To ne bi smjelo da bude tako… Trenutno ni sam ne igram mnogo klasiku, pa mi nije u interesu da to govorim, ali već pričam o tome od 2022. To je najobičnije pitanje pravde.“
Nema sumnje da će Naka pronaći ta svoja 3-4 turnira u Americi i ispuniti normu, čak i ako izgubi koji rejting bod (Caruana je izgubio oko 10 poena, pa čak i pretrpio poraze) – neće se potresti. Cilj zbog kojeg to sve radi je neuporedivo veći. Ko zna, možda će pred svoj 40. rođendan napokon ostvariti san i igrati meč za titulu svjetskog prvaka?
Što se tiče Arjun Erigaisi-ja – on je već navikao da mu ništa ne dolazi lako. Igraće. I na Grand Swissu, i na Svjetskom kupu. Jer drugih puteva da se probije do ciklusa za svjetsku titulu – nema.
Prije dvije godine u Chennaiju ga je pretekao Gukesh (imali su podjednake šanse da prestignu Giri-ja, ali sreća je bila na strani Dommaraju-a, koji je postao prvi i dobio kartu za Toronto). Prošle godine – Caruana (iako je još u septembru imao samo blijedu šansu da pretekne Arjun-a). A sada – izgleda – i Nakamura. Hikaru je čak ostavio prostor: ako Arjun u Chennaiju dobije 20 poena rejtinga, čitav njegov plan pada u vodu. Ali u to očigledno ni sam Naка ne vjeruje – jer upravo je poraz od Aravindh Chithambaram-a na domaćem terenu prošle godine uništio Erigaisi-ju šansu da zadrži 2800+ rejting i pobijedi u FIDE Ciklusa-u.
Trenutno znamo samo jednog sigurnog učesnika Turnira kandidata 2026 – to je Caruana. Vrlo vjerovatno i još jednog – Praggnanandhaa-u, čija prednost u FIDE Ciklusa-u 2025 je već sada tolika da nikakvi trikovi ne mogu da ga skinu s trona. I naravno, Nakamura, ako njegov „plan“ sa 40 partija uspije.
Grand Swiss će se igrati od 3. do 15. septembra u Samarkandu, a Svjetski kup od 30. oktobra do 27. novembra – negdje u Indiji. Nema potrebe da naglašavamo da je plasirati u top 2 na prvom i top 3 na drugom turniru – ekstreman izazov. Nije to kao da igraš 30 partija protiv amatera, nedaleko od kuće. Neka Caruana potvrdi – on zna najbolje.
Tekst: Evgenij Atarov
Foto: Lennart Ootes