(78. nastavak)
Ono što je izuzetno jeste da je Botvinik ostao u dobrim odnosima sa Andreom Lilientalom, iako je ovaj počinio dva „grijeha“—pomagao je i Smislovu i Petrosjanu u mečevima za titulu svjetskog prvaka protiv njega. Kada su ga, neposredno prije smrti, pitali zašto je Liliental izuzetak, Botvinik se osmjehnuo i rekao da je „Andruša“ jedini igrač koji nikada nije likovao u pobjedi. „Bilo je nemoguće gajiti zamjerku prema njemu. U šahu nema drugih [poput njega]“, rekao je.
Kako je meč ulazio u drugi mjesec, Botvinik je ponovo gubio snagu. Petrosjan ga je elegantno nadigrao u završnicama 15. i 18. partije. Kasnije je Botvinik priznao koliko ga je njegov protivnik iznenadio. Nakon što je Petrosjan pobijedio izazivača Spaskog u meču za titulu 1966. godine, Botvinik je sreo Spaskog na ulici. Pitao ga je da li je uspijevao da predvidi Petrosjanove poteze. „Ne uvijek“, odgovorio je Spaski. „Ni ja ih nisam mogao predvidjeti“, rekao je Botvinik.
Prema Golombe kovim riječima, Petrosjan se razbolio od nečega što je pojeo nakon što je prekinuo partiju u 19. kolu, u kojoj je imao potpuno dobijenu poziciju. Jedva je uspio da pobijedi u toj partiji, a 20. partija je morala biti odložena. Ali bilo je prekasno da se spasi šampion. Kada Botvinik nije uspio da pobijedi bijelim figurama u 20. partiji, zaostajao je tri poena sa još četiri partije do kraja.
Ponovo je signalizirao predaju. Završne dvije partije remizirao je nakon samo deset poteza u svakoj, i meč je završen rezultatom 12½–9½. Kada je Chess Review nakon Drugog svjetskog rata predložio da se svjetsko prvenstvo odlučuje na godišnjem turniru, Botvinik se usprotivio. Svjetski šampion nije samo najuspješniji turnirski igrač određene godine, rekao je. „On mora donijeti epohu u šahu.“
Botvinikova epoha završila se u 17:45, 20. maja 1963.
12. POSLJEDNJI POTEZI
Nijedan svjetski šampion nije igrao bolji šah nakon gubitka titule nego prije, usprkos onome što rejting kaže. Ipak, neki su igrali maštovitiji šah. Holandski velemajstor Jan Timan smatrao je da je Mihail Botvinik patio od „paralizujuće spoznaje da je postigao sve“ kada je postao svjetski šampion 1948. godine. Ali nakon što je izgubio titulu, „teret mu je pao s ramena“ i razvio je „energičan stil koji je bio čak i bolji od onog kojim je igrao odmah nakon rata.“
Botvinik je ponudio vlastito objašnjenje: U meču protiv Petrosjana, „igrao sam pod neobično velikim pritiskom i tenzijom.“ Ali, kada nije bilo revanša za koji bih se pripremao, osjećao se slobodnije da igra. „Tri mjeseca nakon šampionskog meča ponovo sam sjeo da igram, i šta se desilo? Nestalo je tenzije.“
Prvenstvo Sovjetskog Saveza za timove, Moskva 1963.
Mark Tajmanov (Lenjingrad) – Botvinik (Moskva)
E43 Nimco-indijska odbrana
Bijeli je igrao do prekida partije, nakon čega je predao. 1-0
Kao šampion, Botvinik je uspijevao da izbjegne sovjetska timska takmičenja. Ali kao bivši šampion, odigrao je 16 njih u narednih pet godina, ostvarivši impresivan skor od 51½–20½. Zanimljivo je da čak 18 njegovih partija nedostaje – čak i u zbirci Aleksandra Halifmana sa 1.164 Botvinikove partije – i izgleda da su izgubljene. Druge, poput ove, nedostaju u pojedinim bazama podataka.
Prvenstvo Moskovskog sindikata 1965.
Vasilij Smislov – Botvinik
A22 Englesko otvaranje
0-1
Botvinik u inostranstvu
Prije 1961. Botvinik je prihvatio samo šest poziva za turnire u nekomunističkoj Evropi. Međutim, od 1965. do 1969. učestvovao je na sedam turnira i osvojio četiri. Za razliku od njega, njegovim starim rivalima uglavnom nije bilo dozvoljeno da igraju van zemalja Varšavskog pakta. Andre Lilienthal naivno je vjerovao da njegov nedostatak prilika ima veze s nacionalnom sigurnošću. „Moj ujak, David Lilienthal, atomski naučnik, bio je na čelu atomskog komiteta u Americi“, rekao je u jednom od svojih posljednjih intervjua. „I prestali su da me puštaju iz SSSR-a na turnire.“ (David Lilienthal, čiji su roditelji bili mađarski Jevreji, zaista je bio na čelu Američke komisije za atomsku energiju, ali samo do 1950. godine. I nema indikacija da postoji porodična veza sa velemajstorom.)
Botvinik je koristio svoj autoritet na načine na koje to drugi sovjetski igrači nisu mogli. Na primjer, na Olimpijadi 1964. u Tel Avivu, tim SSSR-a bio je svrstavan u preliminarnu grupu zajedno sa Južnom Afrikom. Sovjetski zvaničnici su željeli da bojkotuju meč kao protest protiv aparthejda. Botvinik je izjavio: „Ako donesete takvu odluku, ja ću ići da igram sam.“
Čitav tim je odigrao i ostvario pobjedu rezultatom 4–0. Dva kola kasnije, Botvinik se naljutio kada je njegov protivnik, Antonio Medina iz Španije, počeo da zviždi tokom igre. Botvinik se požalio kapitenu španskog tima. To je bio loš znak, rekao je. „Ako Medina počne zviždati, to znači da je njegova pozicija beznadežna.“ Botvinik je pobijedio posle 41 poteza.
Bez tereta igranja na prvoj tabli, imao je manju odgovornost i mogao je da se opusti, kao što je to bio slučaj u ovoj „veseloj“ partiji.
Olimpijada, Tel Aviv 1964.
Izak Aloni–Botvinik
E71 Benoni odbrana
0-1
-Nastaviće se-