David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)
45.nastavak
Međutim, u svojim pregovorima s Moskvom, Eve je imao veliku prednost: svjetski šampion je želio da se bori. Između 2. i 5. marta, Spaski je odlučio da prihvati predlog o održavanju meča u dva grada, insistirajući da svi uslovi budu precizno definisani u sveobuhvatnom ugovoru. Da bi sačuvala obraz, Moskva je svoj korak unazad predstavila kao gest dobre volje: u pismu od 5. marta upućenom FIDE, navodilo se da su promijenili stav radi miliona šahovskih ljubitelja širom svijeta i prijateljskih odnosa s jugoslovenskim zvaničnicima.
Radi dogovora o konačnim detaljima, predstavnici šahovskih federacija SAD-a, SSSR-a, Islanda i Jugoslavije krajem marta stigli su na sastanak u Amsterdam. Eve je vjerovatno bio uvjeren da je zabuna riješena, pa je krenuo u misiju dobre volje po šahovskim federacijama Dalekog istoka. Umjesto njega, stigao je prvi potpredsjednik FIDE, Portorikanac N. Rabel-Mendes. Eve je bio iznenađen, pa čak i uvrijeđen kritikama iz Moskve, koja je bila ogorčena njegovim odsustvom.
Uprkos Fišerovom odbacivanju posljednjeg dogovora, Ed Edmondson je djelovao kao njegov predstavnik. Pregovori su trajali nekoliko dana. Do 20. marta dogovoreni su svi detalji meča, a završna sjednica trajala je do tri sata ujutro. Pravila su pokrivala sve sitnice — od načina žrijebanja, do maksimalnog kašnjenja igrača prije nego mu se partija proglasi izgubljenom (jedan sat). Proces je bio dug i naporan, ali atmosfera prijateljska. Djelovalo je kao da su sve nesuglasice riješene.
Međutim, s Fišerom ništa nije bilo jednostavno. Dva dana kasnije, stanar sobe G6 hotela „Grossinger” u sjevernom dijelu države Njujork poslao je hitan telegram. Pun pravopisnih grešaka, telegram je bio upućen predsjedniku Jugoslovenske šahovske federacije i njegovom islandskom kolegi Gudmunduru Torarinsonu. U devedeset riječi, Fišer je odbacio Edmondsonov dogovor i zaprijetio da se uopšte neće pojaviti na meču dok se finansijski uslovi ne izmijene tako da sav prihod, osim pokrivanja troškova, ide igračima.
Na čast Islanđaninu, on je poslao hrabar i kratak odgovor, ručno napisan: „Odgovarajući na telegram od 22. marta: bilo kakve promjene finansijskog ugovora iz Amsterdama nisu moguće. G. Torarinson.” Iz „Grossingera” je stigao odgovor u jednoj rečenici. Fišer je u potpunosti odbio da igra na Islandu; uslovi su bili „neprihvatljivi”.
Za Jugoslaviju, meč je predstavljao svojevrsnu igru na sreću. Sada su se organizatori povukli i odbili da ga održe dok ne dobiju depozit od 35 hiljada dolara od šahovskih saveza SSSR-a i SAD-a, kao garanciju da se meč neće premjestiti na drugo mjesto. Sovjeti su nevoljno pristali, iako je Spaski mogao da se osjeti poniženim. Amerikanci, za koje je to bio znatno veći rizik, odbili su.
Predsjednik Islandske šahovske federacije, Gudmundur Torarinson, smatrao je da to nije meč stoljeća. To je meč svih vremena!
Možda je Fišer shvatao da je za Evea ultimatum, riječima američkog pisca Ambroza Biersa, zapravo „posljednje upozorenje prije popuštanja“. Ipak, FIDE je poslala Fišeru ultimatum: do 4. aprila mora potvrditi da će igrati u skladu s amsterdamskim dogovorom. Američka federacija je odgovorila ohrabrujuće, ali pomalo neodređeno: „Gospodin Fišer se priprema da igra na utvrđenom mjestu i u utvrđeno vrijeme. Pol Maršal će u naše ime završiti pregovore na odgovarajući način.”
Maršal je bio advokat s Menhetna, specijalizovan za klijente iz šou-biznisa, a sada je radio za Fišera. Prvi put ga je sreo 1971. godine zahvaljujući britanskom preduzetniku Dejvidu Frostu i narednih nekoliko mjeseci djelovao je kao predstavnik izazivača u najkritičnijim trenucima. Kao veoma uspješan advokat, bio je naviknut da postiže ono što želi, iako je kombinacija učesnika — Fišer, FIDE i SSSR — bila neuporedivo komplikovanija od bilo čega što je iskusio u Holivudu.
U nedostatku finansijskih garancija od strane Amerikanaca, Jugosloveni su se povukli i potpuno poništili ugovor sa FIDE. Torarinson je iskoristio tu priliku i ponudio da Rejkjavik bude domaćin meča, ako se otvaranje može odgoditi do 1. jula. Eve je jednostrano pristao: ako Fišer odbije da dođe na Island, kasnije te godine Spaski će se boriti za titulu u Moskvi protiv Tigrana Petrosjana, finaliste mečeva kandidata koji je prethodno izgubio.
-Nastaviće se-