David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)
39.nastavak
Ako se od njega očekivalo neko opravdanje, Spaski je mogao da iznese čitav spisak ličnih problema, koje je Sportski komitet pokušavao da mu pomogne riješiti. Spaskog su iz ritma izbacivale brojne obaveze koje su mu bile nametnute kao vođi sovjetskih šahista. Morao je biti siguran da Bondarevski i Krogius mogu zvanično boraviti u Moskvi, i da će Bondarevskom biti povećana plata. Želio je da zamijeni svoj stan u staljinovskom zdanju na Prospektu Mira — bučan i skučen, bez prostora za rad i odlaganje knjiga. Tražio je više novca. Morao je plaćati alimentaciju prvoj ženi i brinuti se o majci. Druga žena, Larisa, stigla je u Moskvu s djetetom, i on je morao da vodi računa i o njemu — za malog Vasilija trebalo je pronaći odgovarajući vrtić. Uzimajući sve te troškove u obzir, žalio se Ivoninu da mu mjesečnih 300 rubalja nije dovoljno.
Visokorangirani političar — zamjenik ministra — Ivonin takođe je primao 300 rubalja mjesečno. U početku je odgovorio Spaskom da šah nema dovoljno finansiranja u poređenju s drugim sportovima. Smatrao je da Spaski i tako živi privilegovano; problem je bio u tome što je Spaski znao kako sportske zvijezde žive u inostranstvu. Ipak, zahtjevi šampiona nisu mogli biti ignorisani; kada su se sreli krajem novembra, Ivonin je popustio. Spaskom je povećana stipendija na 500 rubalja — sada je primao kao ministar; time je postao prvi sovjetski sportista koji je dostigao takav nivo primanja. Savjet ministara — vlada — odobrila je ovo povećanje kao „lični honorar“.
Dana 16. novembra Viktor Baturinski je predao Sportskom komitetu izvještaj o pripremama Spaskog, izražavajući zabrinutost zbog odnosa šampiona prema odbrani svoje titule. Očigledno ljut, govorio je o nespremnosti Spaskog da nastupi pod sovjetskom zastavom i dao nemilosrdan osvrt na čitavu pripremu svjetskog šampiona za predstojeću misiju:
Zbog teškog djetinjstva i propusta u vaspitanju, dozvoljava sebi nezrele primjedbe, ne poštuje sportski režim i ne pokazuje potreban nivo marljivosti. Određene osobe u našoj zemlji i inostranstvu pokušavaju da iskoriste te slabosti, hraneći njegova lažna uvjerenja o sopstvenoj veličini, naglašavajući na sve načine „posebnu ulogu“ svjetskog šampiona i podstičući duh pohlepe koji u njemu živi.
Posebno zabrinjavaju dva aspekta: • previše vremena posvećuje poboljšanju svojih stambenih i životnih uslova (mijenja stan, kupuje vikendicu, popravlja automobil); to može uticati na treninge koji zahtijevaju stoprocentno ulaganje vremena i energije…
• nepromišljenost u javnim izjavama; nekoliko puta mu je na to skrenuta pažnja.
Sljedećeg dana Sportski komitet je izgubio kontrolu nad pripremama Spaskog.
U okviru državne strukture Sportski komitet je bio podređen Savjetu ministara. Međutim, Sovjetski Savez je imao dva (neravnopravna) izvora upravljanja. Djelujući paralelno s vladom, na čijem čelu je tada bio Aleksej Kosigin, stvarni centar moći bila je Komunistička partija. Na samom vrhu partijske hijerarhije nalazio se Centralni komitet, predvođen Politbirou. CK KPSS i njegovi sekretari bili su srce političkog sistema, a generalni sekretar Leonid Brežnjev bio je pravi vođa države (diplomatski krugovi su se zbunjeno češkali po glavi: kako je Brežnjev mogao da odlazi u državne posjete inostranstvu ako nije imao nikakvu zvaničnu vladinu funkciju?). Svako pitanje od velike ideološke važnosti upućivalo se na razmatranje u CK. Ako bi odgovor bio pozitivan, Savjet ministara bi dobijao pravo da djeluje.
Bez da je o tome obavijestio Sportski komitet (drugim riječima, Viktora Ivonina i zvaničnike koji su zapravo trebalo da rješavaju sve probleme i pronađu novac), Spaski se sastao sa visokim funkcionerom Centralnog komiteta i predao mu skicu svog plana priprema. Nepomenuti funkcioner predao je taj dokument Petru Demičevu, sekretaru CK zaduženom za šah. Šah je spadao u domen „ideologije“, a Demičev je još od 1961. bio sekretar nadležan za tu oblast i kandidat za člana Politbiroa. Spaski kaže da se lično nikada nije susreo s Demičevom.
Zašto je Spaski preduzeo tako radikalan korak i predao plan svojih priprema Centralnom komitetu KPSS? On tvrdi da je to učinio zbog sve dubljih nesuglasica s Baturinskim — Spaski je želio da ga zaobiđe, a možda i ostale aparatčike Sportskog komiteta.
Iako se radilo o prvenstvu svijeta, CK se obično nije miješao u takve stvari — one su ostajale u domenu Sportskog komiteta. Na pitanje da li ga je iznenadio takav „gambit“ Spaskog, Ivonin odgovara da ovakav potez elitnog sportiste, koji ima veze u Partiji, nije bio neuobičajen („šampion svijeta je ipak šampion svijeta“), ali u ovom slučaju Spaski nije trebao da ide Demičevu. Sportski komitet, kaže Ivonin, već je počeo da ispunjava njegove zahtjeve. Ivonin pretpostavlja da je Spaski jednostavno želio da CK lično interveniše i pomogne mu u rješavanju privatnih problema, uključujući i pitanje nove stambene jedinice.
Kako god bilo, dva dana kasnije predsjednik Sportskog komiteta Sergej Pavlov, čovjek koji je veoma dobro poznavao metode sovjetske uprave, po prvi put je pročitao program treninga svjetskog šampiona koji se spremao da brani svoju titulu. Čitajući sa iznenađenjem, a moguće i s gnjevom propratno pismo, shvatio je da je Spaski nadmudrio šahovsku birokratiju. Inicijativa u vezi sa Spaskim bila je neuobičajena, i potekla je direktno od samog šampiona. Samo to već je nerviralo Pavlova, ali njegovoj reakciji mogla se pridružiti i lična ogorčenost, pa čak i zavist. On je bio partijski funkcioner. Pomagao je Brežnjevu da svrgne Hruščova. A sada je, njegovo zakonito područje, prodrmao sekretar Centralnog komiteta.
Tov. Pavlovu S. P.
Molim Vas da hitno razmotrite postavljena pitanja i podnesete izvještaj.
P. Demičev
Uz ovu zabilješku bila je priložena i priprema Spaskog, koju će od sada nadgledati drugi, najmoćniji organ u zemlji.
Pitanja pripreme za meč: Spaski — Fišer (sažeto)
Glavni cilj — pobjeda. Odgovornost za rezultat snosi naš kolektiv. On se sastoji od: velemajstora — Spaski B. V., Bondarevski I. Z., Geler E. P., Krogius N. V., Nej I. P.
Sve što se tiče pripreme za meč mora biti strogo povjerljivo. Svi učesnici priprema moraju potpisati izjavu o neotkrivanju službene tajne.
Svi članovi kreativnog tima stavljaju se na raspolaganje Spaskom B. V. do završetka meča.
Potrebna je stalna baza za rad i odmor u Podmoskovlju. Vikendica za 7 osoba.
Finansije. Procjena troškova za čitav period priprema.
Potreban je šef priprema koji će se baviti organizacionim pitanjima.
Obezbjeđenje ishrane i ljekarski nadzor.
Dolazak na mjesto meča 2 sedmice prije početka. Cilj — aklimatizacija i uspostavljanje radnog režima.
Pregovore o mjestu i datumu održavanja meča vodi lično Spaski B. V., uz konsultacije sa čitavim timom i nadležnim licima.
Lični zahtjevi Spaskog B. V.: zamjena stana (traje već dvije godine).
Opšti plan priprema obuhvata:
Fizičku
Šahovsku
Psihološku
Fizička priprema. Cilj — maksimalna profesionalna radna sposobnost.
Šahovska priprema. Objektivna analiza snaga i slabosti Spaskog i Fišera. Teorijska priprema.
Psihološka priprema. Stabilnost u borbi.
B. Spaski
Moskva, 17.11.1971.
-Nastaviće se-