Piše: Sergey Shipov
A sada hajde da zaronimo u dubine psihologije.
Dakle…
Četiri igrača ekipe WR Chess dolaze sa zakašnjenjem na kolo i vide da svi učesnici turnira već dvije minute igraju, uključujući i dvojicu njihovih saigrača – i u tom trenutku pred njima se postavlja pitanje: „Šta da radimo?“… Ne „Ko je kriv?“, iako je odgovor na to prilično očigledan, već baš „Šta da radimo?“
Prva i najlogičnija opcija, ako zamislimo da su oni u pravu: napraviti skandal, glasno objaviti da su ih zli sudije prevarili, pogrešno navodeći vrijeme početka kola.
Druga opcija: Sjesti i ipak igrati.
Oni su izabrali opciju broj dva. A zašto?
Odgovor je, po mom mišljenju, jednostavan.
Kao, možda i ovako pobijedimo protivnike? Usput, Kosteniuk je to uspjela da uradi.
A ako ne uspijemo da pobijedimo protivnike, tada uključujemo rezervni plan – ulažemo žalbu. Osporavamo rezultat meča i tako dalje.
Ne mislite li da u toj sjajnoj domišljatosti rukovodilaca WR Chess ima nešto trulo?
Čini mi se da je to tipični pristup „pobjeda po svaku cijenu“. Bilo kako bilo!
Ružno.
Nesportski.
Neetično!
A to što je rukovodstvo FIDE pokušalo da ublaži ovaj incident – to me uopšte ne čudi.
Zanimljivo je šta su to FIDE-ovi činovnici rekli i šta su obećali rukovodstvu tima Germany & Friends, da bi se oni ipak odrekli zaslužene pobjede u prvom meču? 😡
(Preneseno sa fejsbuka)