Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (52.nastavak)

52.nastavak

On je tu situaciju uporedio s „komercijalizacijom“ šampionata tokom 1990-ih.

„Šest velemajstora je dobrovoljno odustalo od prava na svjetsku titulu, predajući je FIDE-u“, rekao je.

Ali „48 godina kasnije, FIDE praktično predaje tu titulu privatnoj komercijalnoj kompaniji.“

Dodao je i Ciceronov čuveni ukor: „O vremena, o običaji!“

8.ŠAMPION

ALI BILO JE JOŠ PREOKRETA. Nikolaj Romanov je u decembru 1946. pozvao Botvinika u svoju kancelariju u Sportskom komitetu i rekao: „Moramo odbaciti sporazum.“

Vlasti su zauzele čvrst stav: „Čitav događaj mora se održati u Moskvi.“

Botvinik tvrdi: „Odlučio sam da odustanem od šaha.“ Najbolji dokaz za to bila je njegova odluka da ne igra na Sovjetskom prvenstvu tog mjeseca. Kada njegovo ime nije bilo ni pomenuto u izvještajima s turnira, „rođaci su zvali telefonom, sumnjajući da se nešto loše dogodilo.“

Ali, bez obzira na to da li je njegova odluka o povlačenju bila iskrena, njegovi stavovi su izazivali poštovanje. Članak koji je napisao za decembarsko izdanje časopisa Šahmati v SSSR 1946. godine—prije nego što je sreo Romanova—ponovo je objavljen u časopisu Chess u martu 1947. i u nešto izmijenjenom obliku u Chess Review u maju. U njemu je pozvao na osnivanje „autoritativne Svjetske šahovske federacije“. Rekao je da se sovjetski igrači raduju svjetskom prvenstvu u obliku turnira-meča, koji bi omogućio „najjačem igraču da izađe kao pobjednik“. Do trenutka kada su članci postali dostupni na Zapadu, vlasti su promijenile mišljenje. „Džentlmenski dogovor“ bio je prihvatljiv, rekao je Slava Ragozin, koji se tada nametao kao vodeći šahovski diplomata Sovjetskog Saveza, Botviniku.

Pored toga, SSSR bi okončao svoj bojkot „buržoaske“ međunarodne federacije i pridružio se FIDE na sljedećem kongresu, koji je trebalo da se održi od 30. jula do 2. avgusta u Hagu.

Ragozin, zajedno s novim zvaničnikom Sportskog komiteta Dmitrijem Postnikovim i Mihailom Judovičem, tada glavnim urednikom časopisa Šahmati v SSSR, poslani su da predstavljaju SSSR. Međutim, u Hag su stigli dva dana kasnije. Delegati FIDE-a, zaključivši da sovjetsko odsustvo znači da je Moskva ponovo promijenila mišljenje, počeli su razmatrati alternative turniru-meču. Jedna od opcija bila je da se Euwe proglasi šampionom, prisjetio se Ragozin.

Druga opcija bila je održavanje meča za titulu između Euwea i Reševskog. „Većina delegata bila je za drugi predlog“, napisao je Ragozin. Međutim, čim se sovjetska delegacija pojavila, predlog meč-turnira ponovo je vraćen i odobren od strane delegata FIDE-a.

Postnikov je zatim učestvovao u žrijebu bijelog i crnog pješaka kako bi se odredilo mjesto održavanja. Izvukao je pobjedničkog bijelog pješaka i izjavio da Sovjeti preferiraju da budu domaćini druge polovine prvog svjetskog prvenstvenog turnira u istoriji.

Iskusan u borbi

Botvinik je metodično pristupio zadatku koji je bio pred njim: sastavio je „Plan priprema za Svjetsko prvenstvo 1948“ s vremenskim okvirom od šest mjeseci. Među ključnim tačkama plana bilo je rezervisanje perioda od 5. septembra do 4. oktobra 1947. za odmor u sanatoriju.

Nakon toga slijedio je period prikupljanja istraživanja o protivnicima, koji je trajao do 20. oktobra. Od tada pa do 15. novembra namjeravao je analizirati otvaranja s Ragozinom i igrati trening-partije. Sačuvane su dvije partije iz tog perioda, a u jednoj od njih Botvinik je prihvatio Kraljev gambit.

S obzirom na to da je često birao otvaranja svojih trening-partija, postavlja se pitanje: da li se pripremao za Paula Keresa ili je već gledao unapred, prema Davidu Bronštajnu? Da bi stekao takmičarsku oštrinu, planirao je da učestvuje na sledećem Prvenstvu Sovjetskog Saveza, koje je bilo zakazano za period od 15. novembra do 10. decembra. Međutim, umjesto toga, odlučio je da igra na Memorijalnom turniru Mihaila Čigorina u Moskvi, koji se održavao od 25. novembra do 23. decembra.

Turnir je promovisan kao „panslavenski“ događaj, što je zapravo bio prikriven način da se zapadni igrači ne pozovu. Botvinik je djelovao van forme na početku, postigavši rezultat 2½–1½. Ipak, sredinom turnira je pronašao pravi ritam:

Memorijal Čigorina, Moskva 1947
Botvinik – Aleksandar Cvetkov
E05 Katalonsko otvaranje

1-0

Na turniru su nastupili i neki predstavnici generacije koja će se kasnije afirmirati kao šahovske zvijezde 1950-ih, uključujući Svetozara Gligorića, Ludeka Pahmana i Ratmira Holmova.

-Nastaviće se-