Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (38.nastavak)

38.nastavak

7. POMILOVANJE

U svojim različitim memoarima Mihail Botvinik je izostavio jedan izuzetno značajan detalj. To nije bila tajna jer je objavljeno u izdanju časopisa Shakhmaty v SSSR iz maja 1938. godine: mJesec dana prIJe toga, šahovski odsJek Sportskog komiteta je na plenarnom zasjedanju „oštro osudio” prethodno rukovodstvo, između ostalog, zbog „gubitka političke budnosti.” Dodali su: „M.M. Botvinik je izabran za predsednika odsjeka.” On je naslijedio Nikolaja Krilenka na mjestu šefa sovjetskog šaha.

Međutim, njegovo rukovodstvo nije trajalo dugo, vjerovatno zbog njegovog „tvrđeg karaktera.” Botvinik gotovo da nije imao nikakvih obaveza u kancelariji odsjeka i „brzo je pokvario svoje odnose sa vodećim šahistima,” prema riječima istoričara Sergeja Voronkova, na osnovu informacija koje je pružio Jurij Averbakh.

Došlo je do još nekoliko promjena. Do početka 1939. godine, novi šef Sportskog komiteta, V.V. Snegov, i novi predsjednik šahovske sekcije, Vladimir Nikolajevič Snegirjev, bili su imenovani. Botvinik je u Postizanju cilja napisao da je otišao u Moskvu kako bi ih upoznao. Susret nije prošao dobro. Snegov je, prema njegovom mišljenju, bio protiv šahovskog meča sa Aljehinom. Botvinik je zaključio da je to bilo zbog „ljubomore“ njegovih rivala.

A Snegirjev, šahista prve kategorije, predložio mu je novi slogan šahovske sekcije: „Stići Botvinika.“ Zanimljivo, to ga je uvrijedilo. „Do sada sam smatrao da bih trebao osvojiti svjetski šampionat za Sovjetski Savez,“ napisao je. „Sada se činilo da 27-godišnji velemajstor ne bi trebao igrati jače od svojih kolega!“

Botvinik je dobio priliku da dokaže da može igrati „jače od svojih kolega“ na 11. sovjetskom prvenstvu u aprilu i maju 1939. godine. Smatrao je da će mu glavni rivali biti Igor Bondarevski i Vladimir Makagonov. Ostali igrači su obično bili ili neiskusni mladići ili veterani čija je forma već opadala. Pyotr Romanovsky, na primjer, pobijedio je samo jednu partiju, odustao je od tri poslednje partije i završio na poslednjem mjestu.

11.Sovjetsko prvenstvo, Lenjingrad 1939.
Ilya Rabinovich–Botvinik
C19 Francuska odbrana

0–1

Posle tri kola, neočekivani lider, sa savršenim rezultatom, bio je Alexander Kotov, 25 godina. Nikada nije igrao na Sovjetskom prvenstvu—ni na bilo kojem jakom turniru. Tri godine prije, Kotov je bio igrač prve kategorije koji je obećao da će se povući iz šaha ako do svoje 30. godine ne postane majstor. To je postigao 1938. godine, zahvaljujući poboljšanju svojih sposobnosti za računanje. Ali, Botvinik nije bio impresioniran: „Može li se očekivati mnogo od igrača koji tek sa 24 godine postiže majstorski rezultat?“

Kotov je bio veoma nepredvidiv. „Zvali su ga Robin Hud. Uzimao je poene od jakih i davao ih slabima!“ rekao je Yuri Averbakh. Na primjer, kada su Sovjeti pobijedili sa 19½–½ u meču protiv slabog Paragvaja 1954. godine, Kotov je jedini odigrao remi. Ali, u nekim danima mogao je pobijediti bilo koga.

Jutro četvrtog kola Kotov se probudio s temperaturom višom od 40 stepeni Celzijusa, „delirijem“ i, kako je zapisao u svojim memoarima, što su doktori nazvali teškom infekcijom krajnika. (Nakon turnira proveo je dva mjeseca u krevetu oporavljajući se, kako je tvrdio.)

Ali, kao i Botvinik na turniru “Euwe/Kmoch” pet godina ranije, Kotov je odlučio da ne odustane. I što je iznenađujuće, držao je korak s Botvinikom. Ovo se nije smjelo dogoditi čovjeku za kojeg je Molotov garantovao podršku za meč za svjetskog šampiona. U devetom i desetom kolu, Botvinik je odigrao dvije središnjice bijelim figurama u kojima je imao udvojene c-pješake. Jedna od njih, protiv Ilje Kana, našla je svoje mjesto u nekoliko udžbenika.

Ali, druga partija bila je gotovo jednako poučna.
11. Sovjetsko prvenstvo, Lenjingrad 1939
Botvinik–Vasily Panov
C49 Igra četiri skakača

1–0
U pretposljednjem kolu, Kotov je igrao protiv Pyotra Dubinina, divovskog igrača visokog 6 stopa i teškog 250 i više funti. Kotov, koji je bio tek nešto viši od 5 stopa, sjeća se: „Obično je hodao po pozornici s oprezom, kao da se boji da neće zgnječiti jednog od igrača, posebno nekog niskog poput mene.“ Ali Kotov je, kao i Botvinik, naučio proučavati svoje protivnike. Primijetio je da Dubinin ima impozantnu građu, ali ne i izdržljivost, te da se mogao pobijediti u dugoj partiji. Kotov je dva puta prekidao partiju u remi topovskoj  završnici i pobijedio posle 111. poteza. On i Botvinik su bili izjednačeni pred posljednje kolo.
Noć „je vjerojatno bila jedna od najtežih u životu Botvinika“, pisao je Sergej Voronkov. „Na kocki nije bio samo naslov šampiona SSSR-a, već i sudbina meča za svjetskog prvaka!“

Razlog tome je što Aljehin nije morao da brine o detaljima. Službeni izazov za meč nije bio upućen. A možda ni neće biti upućen ako Botvinik ponovo ne dokaže da je najbolji sovjetski igrač. Za Kotova je bilo manje na kocki. Njegovi prijatelji su ga savjetovali da igra mirno, jer bi dioba mjesta nacionalnog šampiona „bilo kolosalni uspjeh“, kako je napisao. Botvinik ga je bolje razumio.

11.Sovjetsko prvenstvo, Lenjingrad 1939.
Alexander Kotov–Botvinik
E33 Nimco-indijska odbrana

0-1

-Nastaviće se-