
30.nastavak
Jedna od tri partije koje je dobio bila je:
Trening-partija, Zacherjenje 1936.
Vjačeslav Ragozin – Botvinik
C15 Francuska odbrana
0-1
Intrige su imale ulogu pri izboru sovjetskih učesnika za turnir Moskva 1936. Prema Karasteljinovim riječima, na početnoj listi bili su Ragozin, Kan, Levenfiš i, naravno, Botvinik. Romanovski, Alatortsev i Bohatirčuk borili su se za posljednje mjesto među sovjetskim predstavnicima. Međutim, Krilenko je odabrao Rjumina, naveo je Karasteljin.
Druga verzija, prema Alatortsevu, kaže da je on, a ne Ragozin, bio na početnoj listi, ali je uklonjen na Botvinikov zahtjev. Alatortsev je 1935. remizirao dvanaest partija meča s Lilientalom i pokušavao izazvati Botvinika na meč.
Krilenko je rekao Alatortsevu da će Botvinik odbiti da igra na turniru Moskva 1936. ako on, Alatortsev, bude pozvan. „Reci mu da ću izgubiti od njega,“ odgovorio je Alatortsev. „Ne, ne, on neće igrati,“ uzvratio je Krilenko.
Turnir je počeo neposredno prije toplotnog talasa u neklimatizovanoj Dvorani stubova. Botvinik je započeo s remijima protiv Emanuela Laskera i Rjumina. Zatim je ostvario rutinsku pobjedu protiv Lilientala, bez žrtava i s malo taktike, koja je nekako dobila prvu nagradu za briljantnost.
„Tom prilikom niko nije posumnjao da je to unaprijed dogovoreno,“ napisao je u Analitičkim partijama, „jer je partija bila tipična za moj stil igre u to vrijeme“ (dijagram).
Botvinnik–Lilienthal,
Moskva 1936
Posle 26 . … bxa4
1-0
Ali, nedostatak iskustva koštao je Botvinika u sedmom kolu:
Moskva 1936
Botvinik – José Kapablanka
A30 Englesko otvaranje
0-1
Botvinik je rekao da je tokom turnira razvio nesanicu — prvi, ali ne i posljednji put — jer je „bilo strašno vruće, a buka s ulice nije prestajala… Ali bio sam mlad i s tom nesanicom igrao sam dobro. Natjerao sam sebe da igram.“
Čini se da je Botvinik naučio kako da se odupre emocionalnoj šteti nakon poraza. Pretrpio je dva uzastopna poraza u polufinalu 7. Sovjetskog prvenstva, finalu 8. prvenstva i na početku Hastingsa 1934-35, a dva puta je doživio uzastopne poraze i u meču protiv Levenfiša 1937. godine. Ali uvijek je uspijevao da se oporavi. Dan nakon partije protiv Kapablanke, Botvinik je ublažio svoju „tugu“ gledajući komediju u čuvenom Moskovskom umjetničkom teatru, napisao je u knjizi Ostvarivanje cilja. Tokom pauze čuo je kako jedan član publike iza njega izražava iznenađenje što je sovjetski šampion tu: „Ali izgubio je juče, kako može ići u pozorište?“
Iako je turnir bio tek na polovini, stanje na tabeli nije se mnogo mijenjalo. Botvinik je lako pobijedio Laskera bijelim figurama, sačekao da se Riumin slomi u izjednačenoj završnici i odnio pobjede nad Flohrom i Kanom u drugom dijelu turnira. Prije nego što je igrao protiv Ragozina u predposljednjem kolu, „ljudi su pokušavali da me ubijede da remiziram“, kako bi njegov prijatelj završio na višem mjestu, napisao je. Botvinik je pitao više vlasti šta da radi. Krilenko je „samo slegnuo ramenima“, ali Kosarev iz Komsomola rekao je: „Igraj da pobijediš, Mihailu.“ Igrao je da pobijedi i slavio u 37 poteza.
Međutim, posljednjeg dana turnira, zaostajao je za Kapablankom. Tog dana je imao crne figure protiv Levenfiša, dok je Capa igrao s bijelim protiv Ericha Eliskasesa. Garry Kasparov je rekao da su „vlasti navodno ‘tražile’“ da Levenfish izgubi od Botvinika. Međutim, potvrda ove tvrdnje nedostaje. Umjesto toga, odigrali su remi, a Botvinik je završio na drugom mjestu. Imao je dva i po poena prednosti ispred Flohra, koji je bio smatran njegovim ravnopravnim takmičarem godinu dana ranije.
Turnir je takođe bio lični trijumf za Krilenka. 20. jula, šest nedjelja nakon posljednjeg kola Moskve 1936, imenovan je za komesara pravde SSSR-a, što je bio njegov najviši položaj. Ponovo je saradnja između Krilenka i Botvinika bila obostrano korisna.
-Nastaviće se-