
27.nastavak
DVA TURNIRA U MOSKVI I NOTINGEM
Jedna partija više nego bilo koja druga proslavila je Mihaila Botvinika. Međutim, završila se tako brzo da mnogi od preko 4.000 gledalaca koji su prisustvovali otvaranju Moskovskog turnira 1935. nisu odmah shvatili šta se dogodilo.
Među njima je bio i Boris Vajnštajn. Stigao je 40 minuta posle početka partija na mjesto igre u Muzeju lijepih umjetnosti Puškina. Pogledao je prema pozornici i primijetio da nedostaju dva igrača. Bio je zbunjen: demonstraciona tabla za već završenu partiju pokazivala je da crni ima pješaka više. Ali natpis je glasio:
„Bijeli pobijedio.“
Moskva 1935
Botvinik – Rudolf Špilman
B13 Odbrana Karokan
………..
9. Na4 Qxa2 10. Bc4 Bg4 11. Nf3 Bxf3 12. gxf3 1–0
1–0
Crni može spasiti kraljicu uz gubitak figure, 12. … Qa3 13. Rc3 Nc2+. Botvinik je izjavio da mu je za čitavu partiju bilo potrebno samo 20 minuta.
Na prvom međunarodnom turniru u Moskvi prije deset godina, „gotovo svi sovjetski učesnici bili su majstori formirani prije-revolucije,“ kako je to opisao Šahovski godišnjak iz 1937. godine. Tada je bilo očigledno da su, izuzev Efima Bogoljubova, zaostajali za Zapadom. Bila je potrebna nova generacija, a Moskva 1935. bila je zamišljena kao njen test.
Pozvano je dvanaest sovjetskih igrača, među kojima su se nalazili primjeri „Novog sovjetskog čovjeka,“ ideala komunizma. Nijedan nije bolje odgovarao tom opisu od Botvinika.
Među osam pozvanih stranaca bio je Andre Lilienthal, koji je rođen u Moskvi tri mjeseca prije Botvinika, ali je svoju šahovsku karijeru izgradio u Mađarskoj. Moskvu 1935. godine pamti kao luksuz: „Učesnici su bili smješteni u jednom od najboljih hotela, Nacionalnom. Moja soba je imala pogled na Kremlj. Hrana je bila vrhunska. Crni i crveni kavijar, vino, vodka koliko god hoćeš.“ Botvinik, međutim, bio je striktno posvećen poslu. Za sebe je postavio strogi režim koji je uključivao, na primjer, energičnu 15-minutnu šetnju do mjesta igranja neposredno prije svakog kola.
Za svoju partiju drugog kola sa Kapablankom, Botvinik je zakasnio deset minuta jer je zaboravio naočare koje je koristio za šahovske partije i morao se brzo vratiti u hotel. Međutim, budući da je Kubanac takođe počeo da nosi naočare tokom svojih partija, bio je smiren. Njihova partija završila je bez događanja remijem nakon 24 poteza.
Botvinik je sledeća tri dana relativno lako pobijedio Veru Menčik, Pyotra Romanovskog i Grigorija Levenfiša. Njegova sljedeća žrtva bio je Nikolai Riumin, koji više nije smatran njegovim rivalom.
Moscow 1935
Nikolai Riumin – Botvinik
C86 Ruy Lopez
0-1
Kada je remek-djelo Mihaila Bulgakova, Majstor i Margarita, objavljeno 32 godine kasnije, šahisti su pokušavali da utvrde da li je partija koju je odigrao mačak Begemot, koji pije vodku, zasnovana na stvarnom događaju. Dokazi da potiče iz partije Riumin–Botvinik diskutovani su na stranicama časopisa 64 1980-ih, ali bez donošenja definitnog zaključka. Botvinik je produžio svoje vođstvo na turniru kada je odigrao protiv Gideona Ståhlberga, švedskog rivala njegovog protivnika iz meča 1926. godine, Göste Stolza.
Moskva 1935
Botvinik–Gideon Ståhlberg
D22 Odbijeni damin gambit, Tarraschova odbrana
1–0
Chekhoverova Misterija
Botvinik je imao poen i po prednosti nakon devet kola polako se približavao pobjedi na najjačem turniru na kojem je do tada učestvovao. Pobijediti u svakoj partiji činilo se mogućim. Nakon što je remizirao sa Vladimirom Alatortsevom, pokazao je partiju Laskeru i ponovo ga pitao gdje je promašio pobjedu. Lasker je „planuo“, prisjetio se Botvinik. „Šta, ti treba da pobijediš u svakoj partiji?“, upitao je bivši svjetski šampion.
Međutim, Botvinikova izdržljivost ponovo ga je izdala. Dozvoljeno mu je da provede čitav mjesec u sanatorijumu prije turnira, još jedan vladin poklon. Ali kako je turnir Moskva 1935 odmicao, izgubio je od dva svoja nemesis-a, Ilje Kana i Fjodora Bohatyrčuka, u kolima 13. i 15. Njegov poraz od Bohatyrčuka „bio je dočekan smrtnom tišinom“ od strane pro-Botvinikove publike, napisao je autor i šahovski fan Leonid Zorin.
Iznenada, Botvinik je zaostajao za Salom Flohrom za pola poena, sa četiri kola do kraja. Prvo mjesto je bilo pod znakom pitanja. Pobjeda u sledećoj partiji bila je ključna.
Moskva 1935
Botvinik–Vitaly Chekhover
A13 Réti otvaranje
43.Qb1 šah-mat
1-0
Drugi pokušaji analize ove partije traju već više od 70 godina. Na primjer, 2008. godine, analiza na www.truechess.com pokazala je da je 25. g6+? bila greška te da je Botvinik propustio prilično jednostavnu pobjedu sa 25. Qh5+ Kg8 26. gxf6 Nxf6 27. Rxf6! Bxf6 28. Bg6, što vodi u različite forsirane matove u 11 do 17 poteza.
Ali pitanja o ovoj partiji idu dalje od žrtvovanja figura. Botvinik je komentarisao sedam od svojih devet pobjeda, uključujući neke rutinske pobjede, u turnirskoj knjizi. Međutim, analiza ove partije je iznenađujuće prepuštena Yudovitchu, koji je često obavljao manje prestižne zadatke u sovjetskim publikacijama. I pored dramatičnih poteza, partija je u sovjetskoj štampi dobila relativno mali prostor. Uz to, Botvinik nikada nije komentarisao ovu partiju dok je Chekhover bio živ, kako su ukazali kritičari koji vjeruju da je partija bila komponovana.
Botvinik je priznao sumnju u Analytical. Igra sa Chekhoverom „ostavila je takav utisak da su neki ‘stručnjaci’ čak tvrdili da je bila unaprijed sastavljena.“ Njegovo poricanje nije bilo potpuno uvjerljivo: „Čak i ako se pretpostavi da sam mogao biti pod sumnjom, da li bi to bilo fer prema tako poštenoj osobi kao što je Vitaly Chekhover?“
Treba imati na umu da su mane u igri otkrivene tek dugo nakon turnira. Ipak, komisija koja je dodijelila sedam nagrada za najbolje odigrane partije i „ljepotu“ nije je uvrstila među dobitnike. Umjesto toga, Botvinik je dobio zajedničku prvu i drugu nagradu za pobjedu nad Riuminom, a ništa drugo.
-Nastaviće se-