
„64“, Moskva, 2000
Sergej Kaminer i Mark Liburkin
Riječ o dvojici šahovskih kompozitora
Sa Serjožom Kaminerom bio sam prijatelj. M. S. Liburkina gotovo da nisam poznavao lično, ali sam se divio njegovim kompozicijama. Zato mi je lako pisati o prvom, a teže o drugom.

Obojica su bili skoro vršnjaci. Kaminer je bio malo stariji od mene, a upoznali smo se kada sam napunio trinaest godina. Čim me je vidio u Petrogradskom šahovskom društvu, koje se nalazilo na Vladimirovskom prospektu (danas je tu Lenjingradsko pozorište, a tada je bio igrački klub), odmah mi je predložio da odigramo trening meč od tri partije. Bio sam toliko slabiji od Serjože da nisam ni shvatio kako sam izgubio sve tri partije.
Dolazio je kod mene na Nevsku, a ja kod njega – na Sergijevsku. Živio je s majkom i mlađom sestrom. Ostavili bi nas same u velikoj, svijetloj sobi. Bavili smo se šahom, analizirali Serjožine studije. Kada bi trebalo da se malo razmrdamo, Serjoža me učio boksu, kojim se ranije bavio (imao je široka ramena, velike šake; moj nos i naočare je ipak pazio…).
Serjoža je teško podnosio to što sam ga prestizao u turnirskim uspjesima – nije imao visoko mišljenje o mojim šahovskim sposobnostima. „Zašto ti svi gube?“ – pitao me začuđeno, kada sam u polufinalu prvenstva Lenjingrada 1926. godine postigao gotovo savršen rezultat. Ali koliko se samo radovao kada je odmah pronašao pobjednički potez u završnici moje odlučujuće partije protiv Šebaršina! Sa 16 godina već je bio zreo i vrstan majstor kompozicije. Po svom umijeću odmah se svrstao rame uz rame s takvim velikanima kao što su Troicki, braća Platovi i L. Kubbel (u to vrijeme kompozitora je bilo daleko manje nego danas).
Tek sam u proljeće 1925. godine shvatio šta je Kaminer postigao, kada je Serjoža (u novom šahovskom klubu u Palati rada) pokazivao jednu studiju L. Kubbelu. Leonid Ivanovič je obično rješavao studije munjevito, ali je ovog puta kapitulirao i zamolio autora da pokaže rješenje.

U poziciji na dijagramu (studija je prikazana u izvornom obliku), Kaminer, jedva suzdržavajući trijumf, demonstrirao je potez g3—g4!!
S. Kaminer je postao prvi poznati kompozitor koji je izrastao već u sovjetskom periodu.
Životni uslovi šahovskih kompozitora u svakodnevnom smislu značajno se razlikuju od onih koje imaju majstori-praktikanti. Ovi drugi mogu posvetiti život svom omiljenom pozivu – kompozitori ne mogu postati profesionalci: šah im ne donosi materijalnu sigurnost, pa moraju imati drugo zanimanje. Kaminer je postao inžinjer-hemijski.
Bila je jesen 1937. godine. Igrao sam u Moskvi meč za prvenstvo SSSR-a protiv G. Levenfiša. Iznenadan telefonski poziv i u hotelsku sobu „Nacional“ dolazi Serjoža Kaminer. „Ovdje, u ovoj svesci,“ – kaže on – „nalaze se sve moje studije koje još nisu dovršene. Uzmi ih za sebe. Bojim se da će kod mene nestati.“ Njegov predosjećaj se, nažalost, obistinio…
Dugo sam čuvao ovu svesku. Pedesetih godina obavijestio sam naše kompozitore da imam Kaminerovu svesku. Sada su studije S. Kaminera objavljene, a Serjožina sveska se ponovo vratila meni. Mastilo je gotovo izblijedjelo. Na svesci je Kaminerovom rukom napisana neka adresa u Penzenskoj oblasti; čini mi se da mi je objašnjavao zašto mu je ta adresa bila potrebna – koliko se sjećam, tamo su živjeli njegovi rođaci…
Sudbina Liburkina bila je nešto srećnija. Živio je duže i uspio da sastavi više izuzetnih djela.

Teško je izdvojiti „najbolju“ studiju, kako se to obično traži, ali možemo skrenuti pažnju čitalaca na sljedeći primjer.

Činilo bi se da crni kralj i skakač lako mogu da zaustave bijele pješake, s obzirom na to da je bijeli kralj prinuđen da se nosi s crnim pješacima. Međutim, bijeli, žrtvujući dva pješaka, stvara jedinstvenu poziciju iznudice; pri tome njegov kralj mora manevrisati izuzetno precizno kako bi ograničio aktivnost crnog skakača.
Navešćemo glavnu varijantu rješenja:

Izgleda da je bila ispravna odluka predstaviti kreativno nasljeđe ove dvojice velikih kompozitora studija u jednoj knjizi, koju je s ljubavlju i velikom pažnjom pripremio R. M. Kofman.
Nadam se da će čitaoci doživjeti istinsko estetsko zadovoljstvo od ovih umjetničkih kompozicija, a da će mladi kompozitori bolje upoznati istorijsku prošlost sovjetskih studija.
34.Слово о двух этюдистах. Избранные этюды С. Каминера и М. Либуркина. М.,
«Физкультура и спорт», 1981.
-Nastaviće se tekstom o Alekseju Lapunovu-