„64“, Moskva, 2000
Aleksandar KONSTANTINOPOLJSKI
Godina je 1931, 7. prvenstvo SSSR-a. U Moskvu su stigle desetine vodećih šahista zemlje. Takmičenje je prvo počelo polufinalnim grupama, iz kojih su po dva najbolja igrača prolazila u finalni turnir, koji je trebalo da se održi odmah nakon polufinala.
U petom kolu jednog od polufinala sreo sam se za šahovskom tablom sa dotad nepoznatim Kijevljaninom Aleksandrom Konstantinopoljskim. Imao sam četiri poena iz četiri partije, igrao bijelim figurama i bio siguran da ću osvojiti i peti poen, ali…
Bila je to teška borba (s noćnom analizom i jutarnjim doigravanjem), i morao sam priznati poraz.
Godine su prolazile, a mladi šahista nije imao naročito velika dostignuća. Međutim, na jednom od narednih prvenstava SSSR-a (Tbilisi, 1937), njegov rezultat sve je iznenadio: podijelio je 2–3. mjesto sa V. Ragozinom (odmah iza G. Levenfiša!).
Od tada je A. Konstantinopoljski bio među vodećim majstorima; pored toga, u nečemu ih je i nadmašivao. Postao je dubok i objektivan analitičar – objavio je brojne komentare partija, zanimljive analize i monografije.
Iskreno govoreći, naši lični odnosi u početku nisu bili najbolji. Ali kasnije se sve normalizovalo, i čini mi se da je naše podjednako veliko poštovanje prema šahovskoj analizi doprinijelo toj promjeni.
Danas je Aleksandru Markoviču Konstantinopoljskom, sa velikim zakašnjenjem, dodijeljena titula velemajstora – za njegove značajne sportske uspjehe iz prošlosti. Nadamo se da će i ubuduće nastaviti da oduševljava šahiste svojim kreativnim dostignućima.
29.Александр Константинопольский.
М., «Физкультура и спорт», 1985.
-Nastaviće se tekstom o Vladasu Mikenasu-