Biti ili ne biti: lekcija iz hrabrosti od Vaganjana, Gellera i Talja

BITI ILI NE BITI, PITANJE JE SAD…
Ova poznata fraza iz monologa Hamleta oslikava složeni problem izbora u životu, koji često mora biti riješen i u šahu. Posebnu ulogu ovdje ima pravilan izbor poteza u takozvanim kritičnim pozicijama (smatra se da pravilan potez u njima može u 70% slučajeva odlučiti rezultat čitave partije). Evo što je ispričao u jednom od svojih intervjua Rafael Vaganjan:

„Jednom, kada sam imao nepunih 20 godina, na Svjetskom prvenstvu za mlade u Atini moj sekundant je bio Efim Petrovič Geler. Igrao sam protiv Riblija, i u jednoj poziciji gdje se nudila žrtva figure razmišljao sam 40 minuta. Nisam žrtvovao! Izgubio sam partiju. Možda da nisam izgubio, on ne bi tako agresivno reagovao na mene. Geler, taktički genije, nadimak mu je bio „Akademik“… I s razlogom! Imao je razumijevanje i sve ostalo, mnogo sam naučio od njega. I odjednom viče: ‘Šta radiš?! Kako ovdje ne žrtvovati?! Ovako se žrtvuje bez gledanja!’ Ja kažem: ‘Kako? Nisam mogao da izračunam! Ne vidim dobitak…’ A već sam bio velemajstor. On kaže: ‘Nikad nećeš postati jak šahista ako u ovakvim pozicijama ne žrtvuješ!’ Strašno sam se naljutio na njega. Došli smo u sobu, počeli da analiziramo, on me ‘razvalio’ kako je htio! Ja se branim, a on pobjeđuje u svim varijantama!

Ali sada razumijem šta je htio da kaže. Mladi treba da igraju kreativno, treba da rizikuju. Kasnije sam mnogo partija dobio po tom principu. Kad sam mogao da izračunam – računao sam, kad nisam mogao, ali sam osjećao da pozicija to traži, kao Miša Talj – mahne rukom! ‘A… Idemo!’ Konja na d5, kao što je on protiv Larsena (u 10. odlučujućoj partiji, ko bi se danas na to usudio?! Genije!) nije stavljao. Malo drugačije, ali je žrtvovao! I bio je u pravu. Protivnik mora da se brani odlično, a da li ima odbrane? U takvim slučajevima, moćni šahisti kao Talj i Geler se nisu stezali, nego su išli na žrtve. Dobar primjer za mlade.

Pričali su mi o jednom velikom mladom šahisti. Neću ga imenovati. Pozicija traži da se žrtvuje pješak. A on kaže: ‘Ako kompjuter ne kaže da je to dobro, kako da to uradim?’ Rejting preko 2700. U naše vrijeme se tako nije razmišljalo!”

(Preneseno sa fejsbuk stranice Aleksandra Zasuhina)